Marino Gržinčić iz Klane je po dolasku u luku Brindisi imao temperaturu od 39 stupnjeva, borio se sa jakim kašljem zbog udisanja otrovnog dima, morali su mu isprati oči i dati mu infuziju, no unatoč tome nije želio ostati u bolnici već se što prije vratiti kući.

'Požar je, koliko sam vidio, krenuo sa stražnjeg djela broda, s krme i to srednje platforme. Ne daj bože da smo spavali u kamionima. Svi bi se ugušili. Desnoj strani broda se nije moglo prići zbog vatre, pa smo svi otišli na lijevu stranu. Bili smo stisnuti kao sardine. Prvi čamac za spašavanje spustili su otprilike nakon dvadeset minuta do pola sata. U njemu je bilo ljudi, ali je još bilo mjesta. Drugi čamac su otkačili bez da je itko bio u njemu. Bacili su ga u vjetar. Par ljudi tada je skočilo za tim praznim čamcem i mislim da su od udara u njega poginuli. Kasnije se više nitko nije usudio skočiti', prisjetio se Gržinčić za Novi list.

Mirko Trogrančić, vozač kamiona iz Pule koji je preživio havariju trajekta Norman Atlantic na relaciji Grčka (Patras) - Italija (Ancona), 1. siječnja slavio je u krugu obitelji svoj 58. rođendan, a kaže da će od sada slaviti dva, jer 29. prosinca, kada ga je helikopter evakuirao s gorućeg broda, s pravom može smatrati datumom svojeg novog rođenja.

'Ustao sam u četiri ujutro. Čuo sam alarm. Otvorio sam vrata, sve je bilo puno dima, ljudi su trčali u panici. Ja sam nastojao ne paničariti, a da li sam u tome uspio ne mogu reći. Oko 4 i 15 tri čovjeka su ispred mene poginula, gledao sam to vlastitim očima, i kako nakon toga ostati hladne glave? Bili su to vozači kamiona iz Litve, pokušali su ući u čamac za spašavanje, ali su zakasnili pola koraka. Pali su, udarili glavom, okrenuli se i nestali', govori za Jutarnji.