Najprije se krenulo u realizaciju objedinjavanja prostora od oko 300 tisuća četvornih metara i pravno reguliranje statusa tog prostora. No već su na samom početku napravljene greške koje će dugoročno biti smetnja izgradnji kampusa. U poslovično neučinkovitoj pravnoj državi u kojoj gotovo svi projekti zapinju na toj stavci, pravosudni problemi zapravo nisu iznenađenje.

PRAVNE TRAKAVICE

U Splitu je, primjerice, dovoljno podsjetiti na pravnu trakavicu oko novog splitskog rodilišta čije je otvaranje prošlog tjedna po tko zna koji put odgođeno zbog problema s pristupnim cestama. U slučaju izgradnje splitskog kampusa, to se prije svega odnosi na pješački most, objekt koji bi spojio kampus s postojećim pješačkim pravcem koji je zacrtan u urbanističkim planovima Splita 3 još tamo krajem sedamdesetih godina. Pješački most je trebao biti gotov prije ljeta, ali je do daljnjeg odložen dovršetak zbog bizarnog pravnog spora. Naime, radovi na pješačkom mostu (dužine 50 metara i širine osam metara) stoje, jer su vlasnici nacionaliziranog zemljišta podnijeli zahtjev Upravnom sudu RH u kojem traže povrat spornog zemljišta.

Drugi projekti koje su u tijeku također su usporeni ili na čekanju. Sveučilišna knjižnica, kapitalni objekt i srce kampusa koja je izgrađena i otvorena u prosincu prošle godine još nije započela s radom. Opremanje, preseljenje knjižnog fundusa i početak rada najprije je bilo najavljivano za travanj, pa za rujan, odnosno početak školske godine, ali evo ni danas ništa nije napravljeno. Na upit kada bi se mogla knjižnica preseliti dobili smo neodređeni odgovor.

PROFITIRAO SAMO GRAĐEVINSKI LOBI

Pitanje je što će, uopće, biti s dinamikom izgradnje i dovršenja kampusa imajući u vidu da Dragan Primorac nije više ministar obrazovanja. Taj nesuđeni HDZ-ov predsjednički kandidat, iza kojeg je ostao ovaj nedovršeni projekt bio je najaktivniji čimbenik u izgradnji hardvera na kampusu, dakle zgrada i objekata. Neformalno, kampus je Primorac prezentirao takoreći kao spomenik svog mandata, svoje političke i znanstvene karijere. Neki kritičari se pitaju što je sa softverom, ulaganjem u ljude i kadrove na splitskom sveučilištu. Kako izgleda, do sada su izgradnjom na sveučilišnom kampusu najviše profitirao građevinski lobi.

U najtežoj situaciji trenutačno je i najmlađa visokoškolska ustanova u gradu Filozofski fakultet, institucija koja sada djeluje na nevjerojatnih osam lokacija. Organizacija nastave u tim okolnostima potpuno je kaotična. Nova zgrada Filozofskog fakulteta na kampusu je naravno zapela na pravnim pitanjima i lokacijskoj dozvoli. Podsjetimo, na tom se prostoru osim spomenutih institucija još nalazi Ekonomski fakultet, a planira se izgradnja Pravnog, Prirodoslovno-matematičkog, Kemijsko-tehnološkog i Pomorskog fakulteta. Unutar kompleksa predviđen je i Studentski dom, Umjetnička akademija i još neke prateće institucije.

TROŠKOVI BI MOGLI NARASTI DO MILIJARDE KUNA

U prvom ciklusu financiranja se potrošilo 350 milijuna kuna. Kada se to pokazalo apsolutno nedostatno za takav opsežan projekt, odgovorni na sveučilištu su s lakoćom ugovorili kreditiranje s Zagrebačkom i Privrednom bankom za još 490 milijuna kuna, tako da će se na kraju iznos biti skoro milijardu kuna.

'Najpogubnije od svega je, međutim, što je ovakav kakav jest, današnji kampus građen bez prave vizije o tome što se želi od sveučilišta i kako se ono namjerava razvijati. Uprava sveučilišta zapravo je na temelju želja i iskazanih potreba, ili onoga što same ustanove vide kao svoje potrebe, izišla svakome u susret. Takva vizija razvoja suvremenog sveučilišta posve je pogrešna, ali Split u ovom pogledu samo dijeli nemogućnost jasnog postavljanja prioriteta s drugim hrvatskim sveučilištima', kazao je za tportal splitski sociolog Mirko Petrić.

GRADNJA BEZ VIZIJE

Istaknuo je kako se u Splitu, kao i drugdje u Hrvatskoj, ulagalo se u zgrade, a ne u ljude. 'Nije upitno da dislociranim ili tehnički slabo opremljenim ustanovama trebaju bolji radni uvjeti, ali pitanje je što se njima postiže ako postojanje infrastrukture ne prati obećanje znanstvene izvrsnosti i ako nema kriterija za procjenu gdje ona postoji i kako je dalje razvijati. Jedini koji od ovakve situacije gradnje samo da se gradi profitiraju su pripadnici takozvanog građevinskog lobija', zaključio je Petrić.

Ulaganje isključivo u zgrade i gradnju, a ne u kadrove nije novost u akademskoj zajednici, takav koncept gradnje i trošenja proračunskog novca prisutan je na svim razinama hrvatskog društva. Da parafraziramo latinsku izreku 'gradimo, dakle postojimo!'