Kada se pogleda raspored posjeta pape Franje Sarajevu, koji je trajao od 9 ujutro do skoro 21 sat navečer, jasno se vidi koliko je vremena aktualni nasljednik Svetog Petra posvetio bosanskohercegovačkim političarima – pola sata. Papa je svoj dolazak u Sarajevu započeo s formalnim i kurtoaznim sastankom s članovima Predsjedništva BiH, dok je ostale sate proveo sa svećenstvom, desetinama tisuća katoličkih hodočasnika, običnim ljudima koji su ga pozdravljali na ulici, mladima te pripadnicima drugih religija, baveći se ekumenskim dijalogom.

Ali kako je politika na ovim prostorima iznimno prljav i beskrupulozan posao, to ne znači da se neki nisu svojski potrudili kako bi politički profitirali od Papina dolaska u Sarajevo. Na prvom mjestu je to nesumnjivo predsjednik HDZ BiH i član Predsjedništva BiH Dragan Čović, koji je uz papu Franju bio toliko prilijepljen da bi se u drugačijem kontekstu takvo ponašanje komotno moglo smatrati seksualnim zlostavljanjem. Nema sumnje kako će se snimke i fotografije Čovića dok se grčevito drži Papinih skuta, valjda u uzaludnoj nadi da se poštenje i integritet prenose dodirom, biti korištene u nekim budućim predizbornim kampanjama.

Na Papinom dolasku u Sarajevu su također pokušali politički profitirati zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je besramno obmanuo javnost pričajući da Franjo sljedeće godine dolazi u Zagreb, te tajnik HDZ-a Milijan Brkić, koji je nakon mise na Koševu iskoristio priliku da napadne aktualnu Vladu RH. Takvima ni blizina poglavara Katoličke crkve ne pomaže u tome da budu pravi kršćani. Nema sumnje da će već danas krenuti i interpretacije o tome da Papa nije znao što govori u Sarajevu jer, eto, nije podržao ideju stvaranja trećeg, hrvatskog entiteta u BiH. Hercegbosanskom retorikom, Papa se pokazao kao 'daidža', muslimanima prodana duša jer zagovara suživot, a ne podjele i razgraničenja. Bilo je i neugodno gledati Papinu političku publiku, među kojima su bila mnoga lica koja bi u nekoj pravednoj i pravnoj državi bila u zatvoru i odgovarala za raskošnu paletu zločina, od onih ratnih do raspojasane korupcije i pljačke.

To je onaj mučniji dio posjeta pape Franje Sarajevu, što, naravno, nije uspjelo pokvariti ovaj lijepi i povijesni događaj, s obzirom na to da je ovaj papa došao vidjeti male ljude (doslovce: raju) neovisno o njihovoj religiji ili izostanku iste, a oni su redom reagirali onako kako i treba reagirati kada dolazi gost s porukom mira i tolerancije.

U sigurnosnom je smislu Papin dolazak odrađen doista besprijekorno, s time da je Sarajevo bilo mnogo manje blokirano od, primjerice, Zagreba kada je u njega dolazio George W. Bush. Na ulicama glavnog grada BiH vladala je svečana atmosfera, a Papi su pljeskali i mahali građani od aerodroma Butmir pa sve do centra grada. Ako neki i nisu bili oduševljeni dolaskom Franje u Sarajevo, odlučili su to zadržati u svoja četiri zida, ne kvareći ostalima taj lijepi događaj. Nema sumnje da je nekoliko tisuća policajaca i radnika ostalih sigurnosnih službi odradilo fantastičan posao, pritom ne stvarajući opresivnu atmosferu u gradu.

Standardna je novinarska praksa raspitati se za dojmove oko važnih događaja kod taksista, pa sam tako i učinio. Taksist s kojim sam pričao imao je samo pozitivne komentare za papu Franju, dok je domaću političku kastu počastio nizom psovki koje baš i nisu za objavu. Sarajlijama je očito bilo stalo pokazati da njihov grad, unatoč promjeni etničke slike i nastaloj etničkoj monolitnosti kao posljedicama rata 1992-1995, nije postao Teheran, kako ga se naziva u Banjaluci i jednom dijelu Mostara. To se najbolje moglo vidjeti po tome što su se tisuće hodočasnika nakon svečane mise na Koševu, mnogi od njih crveni od sunca koje je nemilosrdno pržilo cijeli dan (pa čak i kad je poslijepodne na pola sata počela pada slabašna ljetna kiša), razmiljele po Baščaršiji u potrazi za ručkom. Dočekani su s gostoprimstvom, uključujući i one koji su nosili šalove s verzijom hrvatskog grba koja počinje s bijelim poljem, a više od tisuću novinara koji su 6. lipnja bili u Sarajevu, nije zabilježilo ijedan incident ili neugodnost vrijednu spomena.

Na Baščaršiji su se mogli kupiti i razni suveniri s likom pape Franje (odmah uz one s Titovim likom!) pa nema sumnje da je njegov dolazak bio i prilika da se zaradi, ali su cijene bile daleko povoljnije nego one u Međugorju. A Baščaršijom su hodali brojni hodočasnici, od kojih je većina očito bila iz Hrvatske (što se vidjelo po hrvatskim zastavama i majicama na kojima je znalo pisati iz koje župe dolaze), ali i iz Srbije, Crne Gore, no i udaljenijih država poput Albanije i Ukrajine. Ionako šareno Sarajevo se 6. lipnja obogatilo i bojama, primjerice, šokačkih narodnih nošnji, pa se na Baščaršiji nakon koševske mise moglo vidjeti i snaše u punoj opremi kako traže dobre ćevape.

Vilsonovo šetalište uz Miljacku je, pak, predviđeno kao jedno od mjesta za parking brojnih autobusa, što i dalje nije poremetilo mlade ljubavne parove u izmjenjivanju nježnosti. Velika se gužva stvorila pred sarajevskom katedralom u centru grada, kada je oko 16.30 sati Franjo došao na 'susret sa svećenicima, redovnicama i redovnicima, bogoslovima i sjemeništarcima', kako stoji u službenom programu. Kada se na Ferhadiji pojavio bijeli papamobil, prolomio se glasan aplauz, a kada je Franjo izašao iz vozila i mahnuo okupljenima, začuo se i glasan 'Živio Papa!' pa još jači aplauz. Jedino je donekle cijelom gužvom bila zbunjena skupina japanskih turista, koja je odmah počela sve fotografirati.

S obzirom na vrućinu, nekim hodočasnicima je i pozlilo, ali su u blizini uvijek bile spremne ekipe Hitne pomoći, koje su tijekom dana imale više intervencija i spašavale ljude od sunčanice. Pitao sam jednu od njih je li sve u redu i imaju li mnogo posla, na što sam dobio odgovor: 'Sve je po pe-esu jarane.'

Papa je nakon susreta u katedrali otišao na Grbavicu, gdje se nalazi Franjevački međunarodni centar u kojemu je održan ekumenski dijalog. Nakon toga se oko 18.30 sati Zagrebačkom ulicom zaputio prema Željinom stadionu i susretu s mladima svih religija u BiH u poslije rata izgrađenom Nadbiskupijskom centru za mlade 'Ivan Pavao II', usput pozdravljan od Sarajlija koji su došli mahnuti Papi u prolazu. Franju su svi htjeli vidjeti, Franji su svi htjeli mahnuti, Franjo je mnogima izmamio suze radosnice na oči u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, što se, nažalost, jako rijetko događalo u proteklih dvadeset godina.

Moto Papina dolaska u BiH bio je 'Mir vama'. Jedan od bizarnijih trenutaka ovog događaja je svakako bio onaj kada je Papa ušao na Koševo i kada se iz zvučnika prolomila naredba da Papu 'na hrvatskom jeziku' pozdrave s 'Mir vama' i 'Papa mi te volimo'. Naime, takvi pokušaji nacionalizacije Papina dolaska, oduvijek internacionalistički nastrojene Katoličke crkve, pretvarali su jedan veličanstveni događaj u parodiju samoga sebe u režiji sitnih duša. Jer kako bi se na srpskom jeziku izrekao moto Franjina dolaska u Sarajevo? Kako bi, pak, to glasilo na bosanskom jeziku? 'Mir vama' ili nekako drugačije? Ali to je, nažalost, današnja Bosna i Hercegovina – država u kojoj će pripadnici triju konstitutivnih naroda istim riječima izreći moto posjeta pape Franje i - zbog nacionalističke politike koja im je uništila živote i domovinu - praviti se da jedni druge ne razumiju.