Splitski gradonačelnik Željko Kerum kao da srlja iz jedne nevolje u drugu, a još nije dosegao ni prvih stotinu dana vladanja. Je li on čudo neviđeno na hrvatskoj političkoj sceni? Prije bi se reklo da je, nemušt u svakoj vrsti komunikacije, samo ogolio ono što već dugo traje u Hrvatskoj, hobotnicu privatnih interesa i klijentelističkih praksi kojima je premrežen hrvatski politički i poslovni život
Aktualni splitski gradonačelnik Željko Kerum, kao što je poznato, ima silnih problema s novinarima. Misli da su se urotili protiv njega i ne daju mu raditi posao na funkciji na koju su ga izabrali građani. Najviše od svega boli ga nepravda pa zbog toga, kako kaže, često temperamentno reagira.
Strukovno novinarsko društvo i javnost se, naravno, zgražaju kad netko na konferenciji za medije 'temperamentno' poruči pripadniku sedme sile da izvoli konzumirati fekalne materije.
No Kerumovo živopisno ponašanje dijelom skriva svu tragediju izbora ovog neškolovanog i za politiku posve nespremnog tranzicijskog poduzetnika na mjesto čelnog čovjeka drugog najvećeg grada u Hrvatskoj.
On i njegov tim, kao što pokazuju recentni događaji, ne samo da nemaju blagog pojma o politološkim apstrakcijama poput sukoba interesa, nego nisu u stanju adekvatno provesti ni svakodnevne poslove gradske uprave, kao što je postupak javne nabave.
Dokle seže Kerumova ideja društvene pravde, vidi se po tome što novac potreban za nabavu školskih knjiga siromašnim roditeljima nabavlja na donatorskoj večeri. Novac iz gradskog proračuna namjerava, pak, trošiti na projekte poput proširenja obale pred vlastitim hotelom Marjan.
Nije još do kraja jasno u kojem će smjeru gradonačelnika u budućnosti povesti njegova poduzetnička mašta, no jedno je nedvojbeno: budu li uspješni, iz Kerumovih će poslovnih zamisli kao bogatiji izaći njegova obitelj i poslovni partneri, a ne gradska blagajna i projekti od javnog interesa.
Gradonačelnik misli da je to normalno, a njegovi birači nisu to još do kraja shvatili. To je s jedne strane tragično, a s druge utješno. Svim budućim gubicima usprkos, Kerumova 'šerifska' vizija politike i javnog upravljanja prije će se ili kasnije urušiti, a birači će iz te epizode možda ipak nešto naučiti.
Upravo je u ovome jedina pozitivna strana izbora Željka Keruma na položaj gradonačelnika Splita: sve što je dosad na tom položaju učinio pokazalo je javnosti, zornije nego ikad ranije, hobotnicu privatnih interesa i klijentelističkih praksi kojima je premrežen hrvatski politički i poslovni život.
Zahvaljujući neiskustvu i neobrazovanosti, splitski gradonačelnik sada doživljava da se ta hobotnica, kojom je mislio da upravlja, počinje stiskati oko njega samoga. Sigurno je točno da Kerum, kao što kaže, nije 'tipični političar koji radi u nekim okvirima'. Pitanje je samo koliko će organima pravnog poretka trebati da ga stave u okvire u kojima se politička djelatnost po zakonu mora kretati.