Uvijena prijetnja predsjednika HDZ-a i prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka predsjedniku Vlade Tihomiru Oreškoviću da bi ga mogao smijeniti dolila je ulje na vatru spekulacijama o mogućim prijevremenim izborima. Čak i kada se na stranu stavi pitanje je li šefu HDZ-a i potpredsjedniku Vlade uopće u interesu ići na nove izbore, ostaje pitanje - kako uopće može tehnički izvesti uklanjanje Oreškovića s obzirom na odnose snaga u Saboru
Nezadovoljan što je izostavljen iz kadrovskih kombinacija oko novoga šefa Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), Karamarko je u utorak poručio Oreškoviću da još uvijek ima podršku HDZ-a, a kada je ne bude imao - više neće biti predsjednik Vlade.
Od formiranja koalicije ili, kako su je nazvali, suradnje između Domoljubne koalicije i Mosta uz malu pomoć Milana Bandića i prijatelja vladajuću koaliciju prate trzavice tako da se neprestano u javnosti spekulira s mogućnosti pada Vlade i novih izbora.
KARAMARKO NEMA 76 RUKU POTREBNIH ZA RUŠENJE VLADE
Karamarko je navodno nezadovoljan razvojem događaja jer ne uspijeva ostvariti potpunu kontrolu nad Vladom zbog čega mu unutar stranke tinja nezadovoljstvo koje bi se lako moglo pretvoriti u otvorenu pobunu. Prema informacijama koje stižu iz HDZ-a, Karamarko čeka da prođu unutarstranački izbori kako bi se obračunao s neposlušnim koalicijskim partnerima iz Mosta i premijerom Oreškovićem koji se oteo kontroli. Ako ne prihvate činjenicu da je HDZ glavna karika u vladajućoj koaliciji, Karamarko bi mogao krenuti u rušenje Vlade.
Ako se zaista odluči srušiti Vladu, stvari neće ići kako je zamislio. Karamarko i HDZ nemaju mogućnost da to obave baš tako glatko ako Most i Orešković budu protiv rušenja. Pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinom njezinu članu ili Vladi u cjelini može najmanje jedna petina ukupnog broja zastupnika u Saboru što HDZ-u ne predstavlja problem. Međutim javljaju se drugi problemi u realizaciji takva nauma jer je za izglasavanje nepovjerenja potrebna većina svih zastupnika ili prevedeno najmanje 76 ruku u zraku.
Karamarko u prvom redu nije premijer i ne može svojom ostavkom srušiti Vladu, a kao što je vidljivo iz nezadovoljstva koje za sada dolazi potiho iz redova HDZ-a i Domoljubne koalicije ne kontrolira ni većinu u Hrvatskom saboru. Ako uzmemo u obzir posljednji veliki test vladajuće koalicije u Saboru, glasanje o proračunu, tada je za bilo 80 zastupnika, što znači da bi bez 15 ruku Mosta, Karamarko imao kontrolu nad 65 zastupnika i to ako Bandić i njegovi budu za rušenje Vlade.
HDZ ĆE TRAŽITI POMOĆ VRDOLJAKOVA HNS-A?
U tom slučaju Karamarko bi morao potražiti pomoć od oporbe za rušenje svoje Vlade. Iako se u javnosti spekulira o tome da bi Karamarko rado zamijenio Most HNS-om, koji će uskoro preuzeti Ivan Vrdoljak, treba naglasiti da HNS ima 10 zastupnika u hrvatskom parlamentu što još uvijek nije dovoljno za većinu od 76 zastupnika, a upitno je bi li ih sve Vrdoljak mogao kontrolirati i uputiti na suradnju s Karamarkom. U najboljem slučaju Karamarko računa da bi na svoju stranu mogao privući HNS i dio zastupnika Mosta. I ta malo vjerojatna situacija za njega bi bila dobitna kombinacija.
Dalje, teško je vjerovati da HDZ može očekivati pomoć od SDP-a koji je u ovom trenutku zaokupljen unutarstranačkom bitkom za predsjednika SDP-a i ne odgovaraju im novi parlamentarni izbori, ali sudeći prema izjava pretendenta na čelnu stranačku fotelju Zlatka Komadine bili bi spremni preuzeti vlast bez izbora formiranjem nove vladajuće većine. Time je Komadina dao novi manevarski prostor Mostu koji ima loše uspomene iz pokušaja koaliranja sa Zoranom Milanovićem.
S druge strane ako Karamarko pokuša Oreškovića srušiti tako da natjera ministre iz HDZ-a da daju ostavke, opet se igra prebacuje u parlament u kojem postoji mogućnost preslagivanja nove vladajuće većine ili oporba može poduprijeti određeno vrijeme manjinsku vladu Mosta i odlučiti se na izbore kad njima nude to oportuno, a ne Karamarku. Slično razmišlja i saborski zastupnik Reformista Radimir Čačić koji je u srijedu u razgovoru za N1 kazao da može HDZ srušiti Vladu, ali da onda i on pada te da Orešković može biti premijer i bez njega. Ako ne uspije u rušenju Oreškovića i Mosta, Karamarko ne samo što će odvesti HDZ ponovno u oporbu nakon svega nekoliko mjeseci na vlasti nego može očekivati i svrgavanje s mjesta predsjednika stranke. Mnogo toga je na kocki i Karamarko će dvaput razmisliti prije no što krene u ovakvu avanturu.
Sociolog Dražen Lalić se slaže da Karamarko prijetnjom Oreškoviću zapravo želi neposlušnog premijera i Most dovesti u red, ali ne vjeruje da će u tome uspjeti već će se svi zajedno s premijerom morati dogovoriti i pronaći model zajedničkog funkcioniranja ili će se ići u nove izbore. 'Karamarko ima lošu poziciju jer ne može vladati bez Mosta i Oreškovića i obrnuto, oni ne mogu funkcionirati bez domoljubne koalicije, to je vezana trgovina', smatra Lalić.
Radi se ponajprije o materijalnim činjenicama koliko Karamarko ima ruku. Lalić na horizontu u sadašnjoj situaciji ne vidi mogućnost formiranja neke drugačije vlasti pa i Vrdoljakove izjave kojima namiguje HDZ-u spadaju, smatra, u kategoriju političkog blefa. Sociolog je poručio da mu je neprispodobivo da bi se Goran Beus Richembergh ili Vesna Pusić iz HNS-a ili s druge strane Ivan Kovačić iz Mosta priklonili ideji i da bi pristali sudjelovati u saborskoj većini koja bi dovela Karamarka na položaj premijera.
Novi izbori vjerojatno bi bili losa situacija i za HDZ-u i za Most, ali posebno za HDZ jer ne bi više mogao računati na Most. Sociolog je dodao da Karamarko cijelo vrijeme gradi poziciju kao da je ostvario veliku pobjedu, a ne tek trećinu mandata i nema legitimitet bez Mosta, a Orešković ne želi biti lutka na koncu. 'Radi se o zveckanju političkim oružjem i očekujem da će HDZ, Most i Orešković sjesti za stol i dogovoriti. Novi izbori donose nesigurnost svima, veću ili manju', poručio je Lalić.
Kada bi Karamarko i uspio srušiti Oreškovića prema zakonu ponovno počinje teći ustavni rok od 30 dana po kojem se može ponovno formirati nova parlamentarna većina. To ne bi bio prvi put da se Hrvatska susreće s takvom opcijom jer je nakon što je tadašnji predsjednik Vlade Ivo Sanader podnio ostavku 2009. formirana nova Vlada na čelu s Jadrankom Kosor, glasovima iste parlamentarne većine, a 2002. Ivica Račan podnio je ostavku nakon što ga je napustio koalicijski partner HSLS, ali samo da bi formirao novu vladu uz pomoć otpadnika iz te stranke.
Dakle, ako se Karamarko upusti akciju rušenja svoje Vlade, trebat će mu mnogo uspješnog taktiziranja i fine kombinatorike od praznih prijetnji kako bi u svom naumu i uspio.
