Propast projekta Južni tok snažno je odjeknula u Hrvatskoj, s primjetnom dozom zluradosti jer se naša nesposobnost uključivanja u ovaj projekt nije pokazala kobnom. Popratne analize Hrvatsku su odmah proglasile novim energetskim središtem ovog dijela Europe, a još ni lopata nije zabijena u zemlju kako bi se realizirali projekti što godinama postoje samo na papiru
Okosnica teorije o Hrvatskoj kao energetskoj sili počiva na projektu LNG terminala na Krku koji se 'gradi' već više od 20 godina. Evo, i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina upozorio je u utorak da je država već trebala riješiti pitanje zemljišta za izgradnju LNG terminala na Krku, a ono se nalazi na prostoru Dine Petrokemije. Bez obzira na to što su i Europska unija i Sjedinjene Američke Države podržale izgradnju projekta, ništa nam ne garantira da će ovaj put biti drugačije.
Igor Dekanić, profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu, kaže da se svi veliki energetski projekti rade s obzirom na ekonomsku, ali i geopolitičku logiku. 'Za projekt LNG terminala na otoku Krku postoji gospodarska opravdanost, ali i geopolitička, sada kada je otkazana izgradnja projekta Južni tok', kazao je Dekanić. Hoćemo li iskoristi ovu priliku ili nećemo, to je druga priča. 'Ni do sada nismo uspijevali iskorištavati to, a Mađari i Poljaci recimo jesu', objašnjava Dekanić, dodajući da su Poljaci 20 godina iza nas počeli spominjati LNG, a danas imaju izgrađen dio terminala u Svinjoušću i realizirane prve količine LNG-a. Italija ima dva terminala, Grčka jedan, Španjolska šest - Europa se već 30 godina opskrbljuje energijom na taj način.
'LNG nije izvor plina samo za Hrvatsku, već za cijelu istočnu Europu, a znači i diversifikaciju opskrbe jer se ne bi radilo o ruskom plinu', naglašava Dekanić. Diversifikacija je posebno važna Europskoj uniji jer se želi osloboditi ovisnosti samo o jednom pravcu opskrbe, konkretno ruskom plinu. Projekt se nalazi u fazi pripreme tehničke i projektne dokumentacije, a nakon toga trebalo bi krenuti u potragu za investitorima. Dekanić kaže da bi trebalo napraviti konzorcij investitora jer se tako dijeli rizik investicije. Također treba osigurati dobavljača plina. Prema njegovom mišljenju, Katar, s kojim je već uspostavljen kontakt, mogao bi biti zainteresiran jer će prema postojećoj situaciji imati viškove LNG-a.
Davor Škrlec, eurozastupnik OraH-a, ali i profesor s katedre za visoki napon i energetiku sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, kaže da smo propustili svoju šansu prije nekoliko godina, jer da smo tada krenuli u realizaciju projekta LNG terminala na otoku Krku, danas bismo već imali sigurno tržište za taj plin. Sada, kada je on postao projekt od zajedničkog interesa u Europskoj uniji, treba pronaći partnere koji bi dugoročno kupovali taj plin. Potencijalno se radi o zemljama srednje Europe ovisnima o ruskom plinu, Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Austriji. Ideja je, napominje, da se plinovodom poveže LNG u Poljskoj s onim na Krku.
Škrlec kaže da je kolega Bernard Luka Baraka, koji radi za Katargas, a prethodno je radio na realizaciji LNG projekta, lijepo obrazložio to na jednom skupu na ovu temu u travnju ove godine. 'Ukratko, trebalo bi naći partnera kojem bismo nudili uslugu transporta plina, a on bi sudjelovao u nabavi te bi ušao i na tržište opskrbe električnom energijom. To je zahtjevan projekt, ali ga treba mudro voditi i može se realizirati unutar tri, četiri godine', zaključio je Škrlec.
