Europska pučka stranka (EPP) na kongresu u Helsinkiju izabrala je svoga šefa Manfreda Webera kao kandidata za budućeg šefa Europske komisije (EK) nakon izbora za Europski parlament (EP) koji će se održati u svibnju iduće godine. Sama činjenica da ga je najmoćnija europska politička stranka nominirala za kandidata ne znači da će Weber i postati predsjednik EK ako EPP pobijedi na izborima za EP. Europsko vijeće, u kojem sjede šefovi država članica, već je ranije upozorilo da se ne može obvezati da će izabrati vodećeg kandidata stranke koja je osvojila najviše mjesta na izborima za EP, kako predviđa proces špic kandidata (njem. Spitzenkandidat)
No svejedno izbor Webera kao špic kandidata EPP-a stavlja ga na mjesto vodećih pretendenata za mjesto budućeg predsjednika Komisije iako prema standardima EU-a ima prilično oskudan rezime za tako visoku funkciju.
Također, Weberu nedostaje praktičnog iskustva jer nikad nije bio član nijedne vlade ni u jednom formatu. Europska unija još od 1985. godine i angažmana Jacquesa Delorsa, bivšeg francuskog ministra financija, nije na mjesto šefa Komisije postavila čovjeka koji prethodno nije bio premijer. Nikad u povijesti nije se dogodilo da predsjednik Europske komisije bude čovjek bez iskustva rada u vladi. Weberu ne ide u prilog ni to što je političar za kojega većina Europljana uopće nije čula izvan uskog kruga moći u Bruxellesu i njegove rodne Bavarske. On je prije svoga lokalni političar koji se prometnuo u eurokrata iako će za njega mnogi reći da nije klasični europski birokrat, već je i dalje povezan s građanima. Poznat je kao umjereni političar, spretan u postizanju političkih dogovora i traženju kompromisa.
Takva slika o Weberu, četrdesetšestogodišnjem inženjeru građevine, kao čovjeku povezanom s biračima stječe se na osnovi činjenice da još uvijek sa suprugom živi u malom bavarskom selu Wildenbergu, udaljenim 90 kilometara od Münchena, u kojem je odrastao.
Weber je od 2002. do 2004. godine bio član gradskog vijeća u mjestu Kelheim, a istovremeno je ušao u parlament njemačke savezne države Bavarske kao najmlađi zastupnik izabran u to tijelo. Godine 2004. izabran je u Europski parlament, u kojem djeluje do danas. Šef je zastupničkog kluba EPP-a od 2014. godine i najmlađi čelnik neke političke skupine u Europskom parlamentu. Put na čelo stranke znatno mu je olakšala činjenica da Njemačka kao populacijom najbrojnija europska država ima najveću delegaciju u Europskom parlamentu.
>>> 'Ako ne volite slobodne medije i nevladine udruge te promičete homofobiju i nacionalizam - niste demokršćanin'
Osim što je predsjednik EPP-a, Weber je potpredsjednik Kršćansko-socijalne unije (CSU-a), bavarske sestrinske stranke i koalicijskog partnera Kršćansko-demokratske unije (CDU), te će se morati odreći ambicije da preuzme stranku ako postane predsjednik Europske komisije. Smatra ga se umjerenim u konzervativnom CSU, što ga pozicionira bliže njemačkoj kancelarki Angeli Merkel od druga dva prominentna političara CSU-a, ministra unutarnjih poslova Horsta Seehofera i Markusa Södera, koji je zamijenio Seehofera na mjestu ministra - predsjednika Bavarske u ožujku.
'Europsku uniju mnogi vide kao birokratsku, elitističku strukturu', kazao je Weber reporterima nakon što je objavio svoju kandidaturu prije nekoliko mjeseci u Europskom parlamentu, naglasivši da želi ponovno uspostaviti vezu između građana i Europske unije jer smatra da današnja Unija nije povezana s ljudima. Riječ je o prilično zanimljivoj izjavi čovjeka koji je odslužio 14 godina kao član Europskog parlamenta, institucije koja bi navodno trebala biti najbliža glasačima, pisao je tada Politico.
Na kongresu EPP-a u Helsinkiju poručio je da želi Europu koja će vratiti građanima osjećaj da se 'osjećaju kao kod kuće', Europu koja štiti, koja se bori protiv terorizma i koja ne ostavlja prostora za nacionalni egoizam kada je riječ o sigurnosti. Istaknuo je da EU mora zaustaviti ilegalne migracije i osigurati svoje vanjske granice. Zauzeo se i za europski 'master plan' za borbu protiv raka, bolesti zbog koje je izgubio brata.
Webera je podržao i HDZ. Hrvatski premijer Andrej Plenković ustvrdio je da je Weber odličan prijatelj HDZ-a, a bio je i na općem saboru te stranke prije nekoliko mjeseci te je podupro njihovu kampanju 2016. godine. 'Mislim da je sada u zreloj, a istodobno mladoj životnoj dobi - ima samo 46 godina i mislim da će u narednim mjesecima svojim aktivnostima pomoći svim strankama EPP-a na nacionalnoj razini', smatra Plenković.
Međutim ni njegovi pobornici ne mogu se sjetiti nijedne značajnije legislative koja je donesena, a čiji je Weber bio ključni igrač. Njegova uloga je bila da osigura glasove u korist formiranih pozicija EPP-a bez obzira na pitanje o kojem se radilo. Među kolegama je poznat po tome što se vraća u svoje selo doslovno svakog vikenda i da odsjeda s druge strane Rajne, u Njemačkoj, uvijek kada parlament zasjeda u Strasbourgu.
Također, kritičari mu spočitavaju da je pripadnik konzervativnog pokreta koji je spreman prihvatiti desničarske stranke na rubu ekstremizma ispod svoga kišobrana. Vidi se bliskim Viktoru Orbanu, mađarskom premijeru koji je sebe označio kao protivnika liberalne demokracije i koji koristi antiimigrantsku retoriku kako bi povećao svoju popularnost.
Izazvao je sumnju kada je izjavio da bi glavna tema u 2018. godini trebao biti pronalazak 'konačnog rješenja' za pitanje izbjeglica, pisao je Politico. Kritičari su smatrali da je fraza zvučala neugodno blizu nacističkoj retorici kojom se opisivao Holokaust. Weber se ispričao zbog lošeg izbora riječi, ali je i optužio kritičare da su bili nepošteni u pokušaju da ga se poveže s antisemitskom retorikom.
Svrstava ga se u novu generaciju mladih konzervativnih vođa koja uključuje austrijskog kancelara Christiana Kurza, a koji bi trebali krojiti sudbinu Europe u narednom razdoblju. Europe za koju Weber smatra da je glavni cilj da je održimo na okupu te pritom obranimo europske vrijednosti i način života.