Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, poduzetništva i obrta Martina Dalić ovih dana najavila je akcijski plan kojem je cilj rasteretiti hrvatske poduzetnike raznih administrativnih zahtjeva i olakšati im borbu s državnom birokracijom. Dalić vjeruje da njezin plan neće završiti neslavno, kao što se to dogodilo sa sličnom inicijativom prozvanom Hitrorez iz vremena vlade Ive Sanadera.

Pozitivni komentari na plan stigli su, očekivano, iz udruga poduzetnika i obrtnika, dok su nezadovoljstvo izrazili sindikati. Napetost na liniji između sindikata i poslodavaca nije ništa novoga, a smjer u kojem će se ići prilikom rješavanja spornih pitanja vjerojatno će u dobrom dijelu diktirati Vlada. Jedan od najvažnijih glasova u tome svakako će biti onaj ministrice Dalić, a primjedbe Saveza samostalnih sindikata Hrvatske istovremeno su sjajna, ali i zloslutna najava onoga što bi Hrvatsku moglo očekivati u budućnosti.

Sindikati su, naime, jedno od najvažnijih pitanja kojima je obilježena politika vlade kontroverzne britanske premijerke Margaret Thatcher. Potpredsjednica hrvatske Vlade Martina Dalić upravo je Margaret Thatcher u nekoliko navrata navela kao uzor, izjavljujući nedavno u Večernjem listu kako misli na 'njezinu sposobnost da polubolesnu ekonomiju zahvaćenu apatijom transformira u jedno od najsnažnijih gospodarstava na svijetu'.

Iskoristit ćemo stoga ovu priliku da malo podsjetimo na ostavštinu britanske premijerke kako bismo probali utvrditi barem neke osnovne okvire unutar kojih bi se mogla kretati ekonomska politika u Hrvatskoj za vrijeme trenutne Vlade. U tom pregledu možda bi najjednostavnije bilo krenuti s tzv. povijesne distance. Margaret Thatcher preminula je 2013. godine i taj su trenutak mnogi iskoristili kako bi ispitali stavove Britanca o tome kako je četvrt stoljeća ranije zemljom upravljala prva britanska premijerka.

Kao odličan primjer sentimenta koji su građani imali prema premijerki Thatcher najbolje bi bilo opisati igru riječi kojom su Britanci izrazili osjećaje neposredno nakon njezine smrti. Umjesto uobičajene sintagme rest in peace, koja znači 'počivaj u miru', tih dana nerijetko se mogla vidjeti cinična i ne baš dobronamjerna poruka rust in peace, koja znači 'hrđaj u miru', aluzija na njezin poznati nadimak Željezna Lady.

Nakon vijesti o njezinoj smrti britanski dnevnik The Guardian proveo je istraživanje mišljenja o vladavini Margaret Thatcher. Dobra vijest je to da je polovica britanskih građana smatrala da je njezina vlada bila dobra za Britaniju, dok je tek trećina anketiranih njezinu vlast procijenila lošom. Loša vijest je to da pozitivni osjećaji nisu bili vezani uz ekonomsku politiku.

Margaret Thatcher stigla je na premijersku poziciju u svibnju 1979. godine. Velika Britanija u tom se trenutku već nekoliko godina borila sa zabrinjavajućom inflacijom koja je premašivala deset posto, a dodatno ulje na vatru stiglo je nekoliko mjeseci ranije kroz brojne štrajkove u javnom sektoru izazvane ograničavanjem rasta plaća.

Smjer koji su odabrali Thatcher i njezina vlada bio je suprotan dotad prihvaćenim politikama koje su se u Britaniji vodile od kraja 2. svjetskog rata. Skraćeni opis tih politika mogao bi se sažeti u veliku ulogu države u ekonomiji odnosno podupiranje kompanija u državnom vlasništvu, visoku regulaciju te ulogu države kao pokretača ekonomije kroz državnu potrošnju i kroz visoku razinu socijalne države.

Tačerizam koji je uvela Željezna Lady bio je čista suprotnost. Ekonomska politika okrenula se deregulaciji (posebno financijskog sektora), smanjenju uloge države u ekonomiji, manjoj ulozi socijalne države, privatizaciji državnih kompanija, fleksibilnom tržištu rada, smanjivanju uloge radničkih sindikata, smanjivanju poreza za najbogatije i sl. Godinu i pol nakon dolaska na vlast popularnost Margaret Thatcher u anketama pala je na najnižu razinu među svim dotadašnjim premijerima u povijesti. No samo godinu i pol kasnije podrška joj je dosegnula rekordno visoku razinu.

Nažalost, nagla promjena sentimenta nije došla kao odraz ekonomskih politika. Popularnost je bila posljedica pobjede Britanije nad Argentinom u Falklandskom ratu. Nakon toga podrška u javnosti joj je varirala da bi 1990. ponovo dosegnula dno, što je i dovelo do njezine ostavke i de facto kraja političke karijere.

Što se događalo u međuvremenu? Ekonomski oporavak se počeo osjećati 1982. godine, kad se inflacija vratila na razinu ispod 10 posto. No broj nezaposlenih, kojih je u trenutku dolaska Margaret Thatcher na vlast bilo oko 1,5 milijuna, porastao je na više od tri milijuna prvi put nakon krize tridesetih godina.

Vrhunac je dosegnut 1984. godine s brojkom od 3,3 milijuna nezaposlenih. U drugom dijelu osamdesetih stope gospodarskog rasta Velike Britanije dosezale su uzorne razine, u dva navrata (1987. i 1988.) premašujući pet posto, što je bio najbolji rezultat još od 1973. godine, a niti do danas nije ponovljen. Glavne smjernice politike Margaret Thatcher pokazivale su rezultate na ekonomskom planu.

No kritičari ističu da je taj gospodarski uspjeh došao uz vrlo visoku cijenu. Industrijska je proizvodnja oštro smanjena tijekom vladavine Margaret Thatcher, što je, vjeruju oni, bio i razlog za snažan rast nezaposlenosti u prvom dijelu njezinog mandata.

Do kraja 1990. broj nezaposlenih se konačno smanjio na razinu od nekih 1,6 milijuna. Spomenuta anketa Guardiana potvrđuje procjene kritičara da je ekonomski uspjeh skupo plaćen. Trećina i manje građana danas smatra da je privatizacija komunalnih kompanija, primjerice, imala pozitivne efekte. Slično je i s politikom rezanja poreza za najbogatije, kao i davanja prioriteta borbi s inflacijom umjesto zapošljavanja.

Od odluka vezanih uz ekonomiju najbolju podršku danas ima borba premijerke Thatcher sa sindikatima, za koju polovica ispitanika smatra da je imala pozitivne efekte. No najveću podršku ima potez vlade gotovo potpuno nevezan za ekonomiju, a to je bila prodaja državnih stanova njihovim stanarima (nešto poput privatizacije stanova stanarima sa stanarskim pravom početkom devedesetih u Hrvatskoj). Tu politiku pozitivnom ocjenjuje gotovo dvije trećine Britanaca.

Sve ovo govori da se ne treba previše veseliti ako uzor za ekonomske politike hrvatska Vlada bude tražila u Britaniji osamdesetih godina. Iako je ministrica Dalić na neki način možda zakasnila. Dio onoga što je kroz aktivnu politiku provodila Margaret Thatcher, a što je rezultiralo povećanjem razlike između bogatih i siromašnih u Velikoj Britaniji, padom socijalne uloge države, smanjenjem prava radnika i drugim negativnim efektima, u Hrvatskoj se u protekla dva i pol desetljeća dogodilo, ako nikako drukčije, kroz indiferentnost političara i institucija.

Reakcije koje su uslijedile, bilo kroz izjave niza ekonomista, bilo kroz prosvjede na ulicama, nakon financijskog kraha i ekonomske krize s kraja prošlog desetljeća jasno su ukazale na to da neoliberalna ekonomska politika puno više pruža bogatoj eliti nego širokim masama. Krojila tu politiku Margaret Thatcher ili Martina Dalić, sasvim je svejedno.