Nakon što su Bill Clinton i Helmut Kohl prestali biti američki predsjednik odnosno njemački kancelar, odnosi između njihovih zemalja prestali su biti idilični, pretvorivši se u niz razočaranja, optužba za prevaru i izdaju. George W. Bush i Gerhard Schroeder razišli su se u potpunosti oko rata u Iraku, protiv kojeg je Njemačka bila javno i glasno protiv, a na toj temi, ne treba zaboraviti, Schroeder je osvojio svoje druge izbore. Odnose s Bushom uspjela je kasnije popraviti Angela Merkel, kojoj pak nije uspjelo s predsjednikom Obamom uspostaviti odnos povjerenja. Povrh toga, Amerika je razočarana njemačkim držanjem po pitanju Libije. U Vijeću sigurnosti UN-a Njemačka je, kada se glasalo o vojnoj intervenciji protiv Moamera Gadafija, bila jedina od zapadnih sila – suzdržana! Amerikanci također znaju da su Nijemci u jednom trenutku razmišljali glasati protiv, ali je Merkel naredila suzdržanost, a tome se pokorio i ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle, inače politički oslabljen odlaskom s mjesta šefa Liberala (FDP).

U takvoj atmosferi Merkel ide kod Obame u Bijelu kuću, koja je pukotine u američko-njemačkom prijateljstvu, uspostavljenom nakon Drugog svjetskog rata, sakriti raskošnim dočekom za kancelarku. Dodjela Medalje slobode  kulminacija je Merkeličina dvodnevnog posjeta, a na svečani banket na kojem će se to dogoditi, zakazan u ružičnjaku Bijele kuće ako ne bude kiše, postao je događaj na koji svi žele biti pozvani. S Merkel će doletjeti preko Atlantika i pet ministara, a da su dobili pozivnice, pohvalili su se nogometaš Juergen Klinsman i TV voditelj Thomas Gottschalk. Bit će to prvi svečani banket koji je Obama priredio za nekog europskog državnika otkako se uselio u Aveniju Pennsylvania broj 1600, pa je očito da želi još jednom pokušati pridobiti Merkel na svoju stranu.

Tome služi i gunđanje američkih diplomata protiv Njemačke, koji u njemačkim medijima pričaju o tome kako se Njemačka neprijateljski odnosi prema Obami i njegovoj politici. Bivši američki veleposlanik u Berlinu Dan Coats tako je za Financial Times izrazio svoje razočaranje odlukom da se Njemačka ne pridruži svojim europskim i transatlantskim saveznicima u napadu na Libiju, zapitavši se: 'Želi li Njemačka postati kao Švicarska?!' Njemačkoj se zamjera i to što se pokušava izvući iz Afganistana, pa zbog ponašanja u svjetskoj financijskoj krizi 2008. i 2009. te protivljenja ulasku Turske u EU.

Pritisku na Njemačku pridružuju se američki establishment mediji, poput New York Timesa koji se pita je li pod Merkeličinim vodstvom 'Njemačka još sposobna igrati globalnu ulogu'. Naime, mnogi imaju dojam da se Merkel vanjskopolitički bavi samo krizom eura, i to ne baš impresivno. Također, kada je nedavno bio u Washingtonu, njemačkog ministra obrane Thomasa de Maizierea na večeri su s ironijom pitali što će Njemačkoj uopće vojska ako nikad nema namjeru intervenirati.

Mnogi su očekivali da će se Obama i Merkel lako razumjeti, jer su oboje odlično obrazovani, smireni, analitični i 'vode odostraga', ali iz njihovih okruženja može se anonimno čuti da im odnosi nisu baš srdačni, što bi se trebalo promijeniti na privatnoj večeri s Obamom, na kojoj će Merkel biti i bez supruga. (Naime, Joachim Sauer, ugledni kemičar, drži govor o katalizatorima na kongresu u Detroitu).

Uz bankete i intimne večere, Merkel očekuje i raskošan doček na samom dolasku u Bijelu kuću, kada će je dočekati počasna garda. Sve to kako bi se Njemačku lakše maknulo s njezina 'usamljeničkog kursa', kako govore Amerikanci. Njemački komentatori konstatiraju da ni Merkel nema drugog izbora nego naći zajednički jezik s Obamom, jer neće valjda podržavati kaotične republikance, koji još ni ne znaju koga će kandidirati protiv Obame. Uostalom, jedan od najozbiljnijih njihovih kandidata, Mitt Romney, Obamu optužuje za 'europsku gospodarsku politiku', što smatra uvredom.

Tako da su Angela Merkel i Barack Obama osuđeni jedno na drugo. Vidjet ćemo hoće li im intimna večera u Bijeloj kući pomoći.