Angela Merkel u Washingtonu je bila dva dana, tijekom kojih je doživjela svečani doček na tratini Bijele kuće, sve uz počasnu stražu i svečane plotune.

Nakon toga je imala intimnu večeru s američkim predsjednikom Barackom Obamom, razmjenjivala poklone s Hillary Clinton te na kraju dobila i Medalju slobode, najveće civilno odličje koje postoji u SAD-u, što je proslavljeno raskošnim banketom u Bijeloj kući, na koji je bilo pozvano tek 250 izabranih. Pritom su se Merkel i Obama cijelo vrijeme unisono smješkali za medije, komplimentirali jedno drugom i naglašavali da je 'transatlantski savez jači nego ikad', no mediji im baš i nisu povjerovali.

Njemački tjednik Der Spiegel sažeo je svoj stav u naslovu članka o Merkeličinu posjetu Obami: 'Završni party odnosa sve manje važnosti.' Ipak, ni Der Spiegel se nije mogao prvo ne osvrnuti na predstavu harmonije dvoje šefova država te otkriva da je Obama njemačkoj kancelarki, osim Medalje slobode, dijelio i komplimente njezinoj crnoj balskoj haljini.

Čak i kada su se novinari svojim pitanjima trudili zakomplicirati stvari, Merkel i Obama su se znali izvući. Na zajedničkoj press konferenciji Obamu su pitali kada će konačno kao predsjednik posjetiti Berlin, na što je on rekao da se prilikom svog zadnjeg posjeta (kao predsjednički kandidat 2008) 'odlično zabavio', održavši govor u centru Berlina pred stotinama tisuća ljudi.

Merkel tada nije dopustila Obami da govori ispred Brandenburških vrata, pred kojima je Ronald Reagan održao jedan od svojih najslavnijih govora ('Gospodine Gorbačov, srušite ovaj zid!'), no ovog puta imala je drukčiji stav: 'Mogu obećati da će Brandenburška vrata biti na svom mjestu još dugo vremena.'

Izjave i slike ovog dvodnevnog posjeta trebaju svjedočiti o velikoj povezanosti i suglasju između Njemačke i Amerike, no iza deklarativnih predstava ima malo sadržaja, konstatira Der Spiegel. Jedan od najsvježijih razlaza jest Libija, u vezi koje je Njemačka u praksi zauzela neutralan stav, iako je Merkel u Washingtonu izjavila da 'Njemačka pokazuje odgovorno ponašanje prema libijskoj stvari', a Obama je hvalio 'potpunu i snažnu njemačku podršku'.

Naravno, svi oni koji barem paušalno prate međunarodne političke odnose znaju da je Njemačka u Vijeću sigurnosti bila suzdržana kada se glasalo o napadu na Moamera Gadafija. No Njemačka se želi nekako izvući iz Afganistana, ali Merkel je izjavila da 'žele otići zajedno s Amerikom'.

Međusobna ljubav najviše se izražavala na svečanoj ceremoniji dodjele Medalje slobode, na kojoj je Obama održao zdravicu Merkel započevši svoju priču 'mladom djevojkom Angelom koja je sanjala o slobodi'.

Merkel je, pak, sva nasmijana i vesela, što je vrlo rijetko u zadnje vrijeme, zaključila da nikad nije mogla ni zamisliti da će jednoga dana biti u Bijeloj kući i primiti najveće američko civilno odličje. Pritom je mali orkestar svirao opuštajući džez, a na banketu se jelo povrće iz ekološkog vrta Michelle Obame te tartar od tunjevine i teleći file.

No koji su trenutačno zajednički politički projekti Washingtona i Berlina? U vrijeme svjetske financijske krize svađali su se, oko Libije su se razišli, a Njemačka jedva čeka pobjeći iz Afganistana. Kolumnist New York Timesa Roger Cohen konstatira sljedeće: 'SAD više nije toliko zainteresiran za Europu. No to nije nužno loša stvar, jer pokazuje da je Europa cjelovita, slobodna i u miru.'

Charles Kupchan, profesor sa sveučilišta Georgetown, konstatira da 'Njemačka pod Merkeličinim vodstvom gleda prema unutra' te se najviše bavi spašavanjem eura. No možda bi baš svjetska ekonomija mogla biti ono što će ponovno povezati SAD i Njemačku, s obzirom na to da su Merkel i Obama oboje podsjetili 'koliko smo blizu došli do potpuno katastrofe'. Naravno, još nema nikakvih američko-njemačkih prijedloga za stabiliziranje svjetskog financijskog sustava.

Sve u svemu, boravak Angele Merkel u Washingtonu prošao je baš onako kako su ona i Obama željeli. Sve je bilo divno i krasno, harmonično i čarobno, kao u bajci. Ipak, za razliku od bajki, život ne završava sa 'živjeli su zauvijek sretno zajedno', pa je tako i dan poslije završnog svečanog banketa u ružičnjaku Bijele kuće otkrio da su nekoć vrlo bliski odnosi Njemačke i Amerike ušli u fazu rastajanja.

Nije da tu još nema emocija, nego je politička realnost ta da obje zemlje imaju svoje specifične prioritete, među kojima nema previše preklapanja. A to ne može promijeniti nekoliko raskošnih ceremonija.