U komentaru ‘Riječi i ponašanje’ glavni urednik Ivan Miklenić, podsjećajući na riječi predsjednika Vlade kako je hrvatski put bio težak, da smo svoju državu sanjali dugo i platili jako veliku cijenu te da svima koji su dali sve za Hrvatsku trebamo biti vječno zahvalni, napominje da glavna struja javnog mnijenja, koju su kreirali političari nikada nije pretežno zauzimala takav stav.

Premda je baš taj stav elementarni, temeljni da bi se ispravno vrednovala hrvatska država i gajio ispravan odnos prema svojoj državi, Miklenić smatra da toga stava uglavnom nema u medijskoj javnosti, a vrlo često nema ga niti u redovima hrvatske državne i društvene birokracije, nema ga vrlo često čak ni verbalno, a kamoli stvarno.

‘Odgovornost za takvo stanje - koje zapravo znači da u javnosti uglavnom nema elementarnog poštovanja prema svojoj državi, prema dobru, boljitku svoje državne zajednice - bez sumnje ponajprije snose političari, gotovo jednako oni na vlasti i oni u opoziciji, jer su upravo oni svojim odlukama i svojim često skrivenim stavovima 'kumovali' što u Hrvatskoj imamo medije koji često sustavno razaraju svaku hrvatsku državotvornost kao i legalnu i legitimnu hrvatsku patriotsku i nacionalnu svijest’, ističe u komentaru.

Kako dodaje nameće se i pitanje hoće li izgovoreni stav postati obvezna politička platforma sadašnje koalicije na vlasti i državne birokracije?

Miklenić smatra da državnički zvuče također riječi predsjednika Vlade da je naš cilj danas jaka i stabilna Hrvatska koja neće biti samo privjesak u EU-a i koja će svima biti majka.

‘Vjerojatno je to prvi put da je tako visoki predstavnik Kukuriku koalicije otkrio jedan od ciljeva aktualnih državnih vlasti - ako to nije samo nazdravičarski, svečarski i populistički govor - a postojanje takvoga cilja u dosadašnjem ponašanju, nažalost, ni najpozorniji objektivni analitičari ne mogu prepoznati’, napominje i dodaje: ‘Poznato je da su bila golema očekivanja od Kukuriku koalicije na vlasti, poznato je da je aktualna vlast imala stvarnu većinsku potporu za potreban gospodarski i demokratski zaokret, ali što vrijeme dalje protječe, sve je očitije da ta očekivanja nisu bila realna’.

U komentaru pita zar je doprinos izgradnji jake i stabilne Hrvatske odluka da se umjesto uvođenja novije i ekološki čišće tehnologije raspiše javni natječaj za Plomin 3 na ugljen, zar bi bila doprinos izgradnji jake i stabilne Hrvatske vjerojatna odluka da se uništi tvrtka RIZ Odašiljači d.o.o., zar je doprinos izgradnji jake i stabilne Hrvatske stav da se rasproda još ono vrijedno i profitabilno preostalo u državnom vlasništvu, kao npr. Croatia osiguranje, ili Hrvatska poštanska banka te zar ne bio doprinos izgradnji jake i stabilne Hrvatske kad bismo turistima ponudili svoju vlastitu, a ne uvezenu, ekološku i konvencionalnu hranu?

Smatra da je istinu rekao predsjednik Vlade navevši da je nakon Oluje ‘hrvatska država u nekim trenucima bila ispod razine svoga zadatka’, ali pritom napominje nije li Hrvatska bila, a i sada je, ‘ispod razine svoga zadatka’ kad umjesto da, poduprta svojim inozemnim saveznicima, principijelno, po točno jednakim kriterijima, u Ujedinjenim narodima i na Međunarodnom kaznenom sudu traži stvarnu odgovornost svih koji su odgovorni za nedužne civilne žrtve, kako nakon okupacije hrvatskog teritorija, tako i nakon oslobođenja toga hrvatskog teritorija, kao i nakon okupacije Kosova i nakon oslobođenja Kosova - gdje su se također dogodile brojne nedužne civilne žrtve, a za to nitko ne odgovara?

‘Je li logično i pravedno da se po pravno čudnim kriterijima u Haagu i u Hrvatskoj sudi samo za srpske civilne žrtve nakon oslobođenja hrvatskoga teritorija? Nije li, nažalost, Hrvatska 'ispod razine svoga zadatka' mnogo puta, pa npr. i kad na stup srama stavlja samo neke (premda većinu) dužnike poreza, a ništa ne poduzima protiv onih na vlasti koji su se stavljali iznad zakona i izabranima 'dopuštali' neplaćanje? Državničke riječi ne znače zapravo ništa ako ih ne slijedi i dosljedno državničko ponašanje’, tvrdi komentator ‘Glasa Koncila’.