- Kao i svakog dana oko 10.30 krenuo sam niže u selo po kruh i mlijeko koje nam dovoze kombijem, i osjetio miris paljevine. Po mirisu paljevine nisam mogao znati da se zapalila kuća, ali neposredno prije toga čuo sam grom i vidio da je nestalo struje, pišu 24 sata

Mislio sam da je možda zapaljena moja kuća, ali gorjela je kuća Marice i kuća njenih bratića koji žive u Zagrebu. Marica je ležala na krevetu i uopće nije imala pojma da joj gori kuća.Isprva nije htjela izaći. Kaže, neka gori, pa sam je morao nagovarati ivući je vani - priča Josip Duić.

Nesretnu ženu doveo je u svoju kuću i nazvao vatrogasce.

Devetorica vatrogasaca Javne vatrogasne postrojbe sa tri vozila brzo su došli i počeli gasiti, a do 16.20, požar su ugasili. Izgorjela je drvena krovna konstrukcija. Kako nema gdje, starica se vratila u napola spaljenu kuću. Marici Duić su susjedi pomogli očistiti prizemlje kuće koje je vatra poštedila, ali je ostalo natopljeno tisućama litara vode iz vatrogasnih cisterni.

Josip Duić Žitar kaže kako je kroz svoj radni vijek po rudnicima boksita u okolici Drniša, a i po Nizozemskoj i Njemačkoj, mnogo puta bio u prilici pomagati ljudima u nesreći. Iako su neke rudarske nesreće bile poprilično teške, njegova susjeda, rekao je, bila je bliže smrti nego svi ljudi kojima je dotad u životu imao priliku pomoći.

- Nije to ništa. Napravio sam što bi svak bio napravio da je bio na mom mjestu - kaže Duić.