Izrada platforme planirana je u sklopu Nacionalnog plana oporavaka i otpornosti 2021.-2026. odnosno projekta uspostava provjere medijskih činjenica i sustava javne objave podataka koji provode Ministarstvo kulture i medija i AEM. Na javni poziv za izradu najvažnijeg dijela planirane modernizacije hrvatskog registra vlasništva nad medijima javila su se tri ponuditelja, a ponuda zagrebačke tvrtke Omega software d.o.o. ocijenjena je s najvišim brojem bodova te je bila i ekonomski najisplativija, ističu u Ministarstvu kulture i medija.

''U postupku smo potpisivanja ugovora s ponuditeljem, a razdoblje za izradu platforme iznosi 12 mjeseci. Riječ je o platformi koja će se nalaziti u sklopu internetske stranice AEM-a, odnosno o modernizaciji i novim funkcionalnostima registra vlasništva medija'', ističe se u odgovoru Hini.

Na pitanje, pak, kako se planira ''prikupiti detaljne podatke o načinu financiranja medija'', u ministarstvu ističu da su pitanja vlasništva medija, transparentnosti i načina njihova financiranja regulirana Zakonom o elektroničkim medijima (ZEM). Naglašavaju i da se tim zakonom definiraju i sva pitanja vezana uz izvješće o ostvarenim prihodima za prethodnu godinu koje su pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija dužni dostaviti AEM-u, a to će raditi i u budućnosti služeći se novom platformom.

S druge stane, pak, u Hrvatskom novinarskom društvu (HND) smatraju da bi za gradnju bilo kakvih medijskih politika, razvoj medija i druge aktivnosti u medijskom sektoru preduvjet trebala biti baza utemeljenih podataka. Stoga, naglašavaju i da su u više navrata predlagali, pa i u izradi novog Zakona o medijima, uspostavu središnjeg registra medija.

HND: Koncept transparentnosti vlasništva u medijima trebalo bi proširiti

''Takav je registar od iznimne važnosti za medijski i javni prostor u Hrvatskoj jer bi omogućio praćenje transparentnosti vlasništva medija i pružanje sveobuhvatne informacije o djelovanju medija - točne brojke stalno zaposlenih u medijima, broj honorarnih suradnika, podatak o dobnoj i spolnoj strukturi novinarki i novinara, na kojim sve platformama i koji mediji rade te koliko sredstava iz javnih izvora i koji ih mediji primaju'', u HND-a.

Inače, podatke o medijima u Hrvatskoj, prema različitim zakonima, dužni su prikupljati Državni zavod za statistiku, Agencija za elektroničke medije, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska gospodarska komora. Dodaju i da to čine još i Fina, različite privatne agencije za određivanje medijskog rejtinga i cijena oglasa, Narodne novine, znanstveni instituti i projekti, kao i Ministarstvo kulture i medija. Metodologije i sustavnost svih tih izvora veoma se razlikuju, ocjenjuju u HND-u dodajući i kako dostupnost pokazatelja varira, iako je uglavnom slaba, a rezultat je da se o medijima u Hrvatskoj malo zna.

''Prema Prijedlogu nacionalnog plana razvoja kulture i medija, podaci o stvarnim vlasnicima medija preuzimat će se iz Registra stvarnih vlasnika koji, međutim, a kako je pokazao slučaj s dodjelom koncesije bivšeg Radija 101, ne otkriva stvarne vlasnike, nego i dalje dopušta mogućnost postojanja tajnih vlasnika koji s navedenim 'stvarnim vlasnicima' imaju odnose regulirane tajnim ugovorima'', zaključuju u HND-u.

Stoga bi, poručuju u HND-u, koncept transparentnosti vlasništva u medijima trebalo proširiti jer kontrola nad medijima, kao i koncentracija medijske moći, ne završavaju vlasničkim udjelima niti se tiču samo povezanosti na razini menadžmenta, a poznato je i kako veliki oglašivači mogu efikasno preuzeti kontrolu nad redakcijama. Dodaju i da je HND u svojim komentarima kao član radne skupine za izradu ovoga dokumenta tražio i repozitorij oglašavanja tijela javne vlasti – preciznije javnih tvrtki, kao i onih u većinskom vlasništvu države odnosno lokalnih jedinica te onih u kojima imaju upravljačke ovlasti kroz imenovanja članova upravnih i nadzornih odbora – da prijave iznose koje su za oglašavanje uložili u pojedine medije.

Potrebno nadzirati troše li se javna sredstva u skladu s deklariranom namjenom

''Budući da je u pravilu riječ o najvećim oglašivačima (HEP, HPB, Podravka itd.) bez ovih podataka, a koji se skrivaju kao poslovna tajna, ne možemo dobiti stvarnu sliku o tome koliko pojedini medij i njegova uređivačka politika ovise o dotacijama države i politički izloženih osoba'', ističu u HND. Stoga, zaključuju kako je potrebno strogo nadzirati troše li se javna sredstva u skladu s deklariranom namjenom, ima li potpora za iste troškove iz više izvora i slično.

''Uz dosljednu provedbu i preciziranje odredbi zakona koje nalažu objavu i sadržaj tzv. impresuma, efikasno rješenje za ovaj zadatak je osnivanje jednog središnjeg informacijskog sustava u koji bi mediji internetskim putem upisivali i redovito aktualizirali podatke o svom vlasništvu (do imena fizičke osobe), upravljačkim i uredničkim strukturama, oglašivačima i kreditorima, rashodima i prihodima od oglašavanja, prodaje i drugih izvora, investicijama, imovini, broju zaposlenih i vanjskih suradnika te ugovorima o potporama i koncesijama'', zaključuju u HND-u.

Proces izrade obnovljenog registra vlasništva nad medijima ''tehnički'' je započeo i prije prošlotjedne sjednice Europskog parlamenta koji je izglasao svoj stav u pregovorima o Europskom aktu o slobodi medija koji predviđa transparentnost vlasništva nad medijima u EU, transparentnost državnog oglašavanja, kao i uvođenje Europskog odbora za medijske usluge koji bi nadgledao provođenje zakona. Europski parlament smatra da je potrebno uskladiti pravila o ograničenju vlasništva nad medijima kako se prevelikom koncentracijom ne bi ugrozio medijski pluralizam, dok je potrebno osigurati i transparentnost državnog oglašavanja. Kako bi se adresiralo pitanje transparentnosti medijskog vlasništva, predviđena je uspostava Europske baze podataka o vlasništvu nad medijima, a informacije o vlasničkoj strukturi prikupljale bi nacionalne regulatorne vlasti.

''Europski akt o slobodi medija u fazi je trijaloga o kojemu tek treba postići suglasje između Europskog parlamenta, Europske komisije i država članica stoga je u ovom trenutku prerano govoriti o bazama podataka kako na nacionalnoj razini tako i na europskoj razini budući da se radi o amandmanu Europskog parlamenta. No, bez obzira na konačni tekst Europskog akta o slobodi medija, ova će se obveza usustaviti sukladno planovima i sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, a temeljem pozitivnih pravnih propisa'', zaključuju u Ministarstvu kulture i medija.