Na internetu su se pojavile brojne spekulacije prema kojima bi ovakvo oružje moglo uzrokovati kaos u cijelom svijetu. Biološki antropolog Peter Walsh sa Sveučilišta Cambridge u intervjuu za tabloid Sun dodao je ulje na vatru kada je nedavno upozorio da bi mogućnost stvaranja bombe s ebolom trebalo shvatiti vrlo ozbiljno. No koliko su opravdani takvi strahovi i mogu li teroristi uistinu upotrijebiti ebolu za svoje mračne akcije?

Prema stručnjacima za bioterorizam, ovu bi ideju trebalo tretirati s velikom dozom skepticizma, a bez senzacionalizma i nepotrebne paranoje. Naime, virus ebole je vrlo nestabilan kada se izdvoji iz organizma domaćina – čovjeka ili životinje, što jako otežava stvaranje oružja koje bi se temeljilo na njemu.

Walsh u Sunu kaže da bi teroristi mogli koristiti virus u obliku praha. Eksplozija bombe u gusto nastanjenom području raznijela bi prah naširoko pa bi se ljudi zarazili.

No stručnjaci smatraju da je takva ideja više u domeni znanstvene fantastike nego stvarnosti.

Senzacionalizam i širenje straha

Dr. Robert Leggiadro, američki liječnik, stručnjak za zarazne bolesti i bioterorizam, za Live Science objasnio je da činjenica da je ebola stavljena na popis mogućih bioterorističkih agensa ne znači nužno i da je moguće napraviti bombu s ebolom.

'Prije svega s ebolom je teško raditi... Teško ju je pretvoriti u oružje', ističe liječnik iz New Yorka.

Hamish de Bretton-Gordon, direktor britanske kompanije SecureBio koja se bavi zaštitom od kemikalija, zračenja i nuklearne kontaminacije, smatra da su Walshova upozorenja primjer zloupotrebe ljudskog straha.

'Mogućnost da se zairski soj ebole pretvori u biološko oružje manje su od nule', kazao je De Bretton-Gordon. 'To se jednostavno nikada neće dogoditi', dodao je.

Zašto je ebolu teško zloupotrijebiti?

Postoje tri ključna razloga zbog kojih je virus ebole teško upotrebljiv za stvaranje biološkog oružja.

Prije svega terorističke organizacije trebale bi nekako doći do živih osoba ili životinja zaraženih virusom. Samo nekoliko vrsta životinja poput primata, šišmiša i šumskih antilopa može nositi virus, a niti jednu od njih nije lako zatočiti. Kada ih čovjek uhvati, treba ih transportirati u dobro opremljen laboratorij kako bi izdvojio virus. Takve laboratorije s najvišim razinama sigurnosti nije lako napraviti. Zapravo u cijelom svijetu postoji ih tek dvadesetak, a rad s virusom bez odgovarajućeg laboratorija značio bi smrtnu presudu za sve uključene u proces stvaranja oružja.

No čak i kada bi teroristi uspjeli pronaći domaćina, izgraditi laboratorij i izolirati virus, pred njima bi još uvijek bio dug put.

'Proces pretvaranja biološkog agensa u oružje je složen i sastoji se od brojnih koraka koji uključuju obogaćivanje, rafiniranje, pojačavanje, mljevenje i pripremanje', kaže De Bretton-Gordon.

Ebola nije pogodna ni za jedan od ovih procesa koji bi trebali osigurati da virus preživi traumu ispaljivanja iz rakete, bacanja iz zrakoplova ili izlaganja nepogodnim klimatskim uvjetima.

Ebola je neotporna

De Bretton-Gordon ističe da postoje jaki razlozi zbog kojih smo čuli da se antraks koristi kao oružje, a ebola ne.

'Antraks se ne koristi zato što je jako ubojit – kada se pretvori u oružje opasan je kao i ebola – već zbog toga što je izuzetno izdržljiv', rekao je De Bretton-Gordon. 'Antraks može stoljećima izdržati pod zemljom, u ledu, na ekstremnim temperaturama, vjetru, suši i kiši prije nego što će se pojaviti', objasnio je.

Za razliku od bakterije antraksa, virus ebole vrlo je osjetljiv na klimatske uvjete kao što je izlaganje suncu ili ekstremnim temperaturama. Kada se virus izdvoji iz domaćina, potreban mu je vrlo poseban okoliš da preživi, među ostalim puno topline i vlage.

Pretpostavimo da teroristi nekako uspiju sve odraditi te da detoniraju bombu negdje na zapadu, klimatski uvjeti bi vrlo brzo uništili viruse, kaže De Bretton-Gordon.

Spor prijenos

Većina virusa i otrova koje agencije za sigurnost svrstavaju u moguće bioterorističke agense poput antraksa ili kuge prenose se zrakom od čovjeka do čovjeka. Oni se mogu prljavom bombom ispustiti u okoliš i vrlo brzo inficirati mnogo ljudi. No ebola ne funkcionira tako.

'Protivno popularnom mitu koji je vjerojatno nastao na temelju filma 'Van kontrole', ebola se ne prenosi zrakom, već izravnim kontaktom s tjelesnim tekućinama ili konzumacijom zaraženog mesa', objasnio je De Bretton-Gordon. Upravo zbog toga, virus ebole manje je zarazan i lakše je spriječiti njegovo širenje, nego širenje virusa običnih bolesti kao što su gripa ili ospice.