Godinama se građani ogorčeno žale i ispovijedaju medijima da ne mogu slobodno ući na gradske plaže koje su im donedavno bile dostupne ili da ih tjeraju na iznajmljivanje ležaljki te na svojim besplatnim ručnicima mogu zauzeti tek poziciju u četvrtom, petom redu do mora jer na boljim pozicijama, na famoznim ležaljkama, odmaraju se oni koji su bili spremni izdvojiti nekoliko desetaka kuna po danu.

Dubrovčani i njihovi gosti koji ne odsjedaju u brojnim hotelima jedva da se gdje mogu slobodno okupati jer je većina plaža u podnožju nekog od hotela i rezervirane su samo za njihove goste. Ako mislite da su more i plaže nešto što nam svima pripada, u krivu ste. Barem donekle.

Naime problem je složen, a nadležne institucije godinama ne mogu iznjedriti suvisao Zakon o pomorskom dobru. Ovaj aktualni, kada je u pitanju korištenje plaža, potpuno je kontradiktoran.

Pomorsko dobro dostupno svima? Malo morgen!

Zakon o pomorskom dobru, a u tu kategoriju spadaju plaže, definira da 'opća upotreba pomorskog dobra podrazumijeva da se njime svatko ima pravo služiti'. Dakle pomorsko dobro treba svima biti dostupno. 'Istovremeno Zakon propisuje da se na osnovi koncesije dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno može isključiti iz opće upotrebe i dati na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta', upozorava kap. Branko Kundih, dipl.iur. koji godinama uređuje specijalizirani portal pomorskodobro.com na kojem niz stručnjaka progovara o ovoj temi.

Naplata ulaska na plažu se uopće ne spominje u Zakonu, no spominje se u Uredbi o postupku davanja koncesije nad pomorskim dobrom.

Iz Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture potvrđuju nam da koncesionar, ako misli ograđivati ili naplaćivati ulazak na plažu, mora to navesti u ponudi, tako da jedinice lokalne samouprave mogu amenovati ili odbaciti takve ponude.

No koncesionar koji misli ograditi ili naplatiti ulazak na plažu platit će i viši iznos za koncesiju.

'Koncesije na pomorskom dobru su u velikom dijelu supstituirane koncesijskim odobrenjima, a njihova primjena često rezultira nekontroliranim korištenjem prostora morskih plaža uključujući isključenje opće upotrebe. Šira javnost takvo upravljanje i gospodarenje morskim plažama doživljava kao opstrukciju opće upotrebe. Takvo stanje ne treba generalizirati, ali nažalost, konfliktne situacije na morskim plažama su sve više prisutne u javnosti, a ponekad dobivaju i dramatične dimenzije', upozorava Kundih.

Napominje da Hrvatska, kojoj su glavni turistički adut more i plaže, nema precizne propise o njima. 'Imamo manjkav Pravilnik o morskim plažama star 19 godina', dodaje. Uz to čak i Crna Gora ima svojevrsni registar plaža dok je u Hrvatskoj taj projekt realizirala tek Primorsko-goranska županija.

Geneza nereda na pomorskom dobru

'Zabrinjava činjenica da je Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture samo u zadnjih sedam godina objavilo izuzetno velik broj službenih, što neslužbenih prijedloga i nacrta Zakona o pomorskom dobru u kojima su se uočavale zbunjujuće suprotnosti i nedosljednosti', pojašnjava Kundih.

Otkriva nam da je isto bilo i prije više od stotinu godina te da se čini da se nismo pomaknuli ni milimetra. 'Još davne 1909. u Beču Ulikse Eg.Stanger u svojoj studiji 'Morska obala u teoriji i praksi' navodi da je na prostorima današnje Republike Hrvatske morska obala ostala potpuno zapušteno područje na kojem se praksa vrlo teško snalazi te da su zbog nedostataka odgovarajućih zakonskih odredbi i napuštanja znanstvene obrade materije na tom području do izražaja došla najnevjerojatnija pravna shvaćanja; zatim i to da ovim pravnim institutom već desetljećima vlada stanje najzamršenije nejasnoće i opće nesigurnosti. Usporedba s današnjim stanjem više je nego očita', kaže ovaj stručnjak.

Previše reda nije unio ni Zakon o pomorskom dobru iz 1974, kada je prvi put cjelovito reguliran pravni status pomorskog dobra. I on je bio kontradiktoran, poput ovog aktualnog, a osamostaljenjem Hrvatske problem ne nestaje, već postaje veći.

'Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća i Pomorski zakonik sa svojim podnormiranim i u velikom djelu kontradiktornim rješenjima predstavljao je generator dvadesetogodišnjeg nereda i pravne nesigurnosti na pomorskom dobru', pojašnjava Kundih.

'Naslijeđena zbrka koja je već postojala na pomorskom dobru, uključujući nedosljednosti Pomorskog zakonika i Zakona o morskim lukama, multiplicirana je donošenjem Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama 2003, a on je i danas na snazi', dodaje.

Zaključuje da iako pod kategoriju pomorskog dobra potpada više od trećine državnog teritorija, taj prostor do danas nije valoriziran u punom gospodarskom smislu niti je odgovarajuće zaštićen.