Ova je ideja rezultat zaključka koji proizlazi iz modifikacija Einsteinovih jednadžbi Opće teorije relativnosti koji mijenja predodžbe o prirodi zbivanja u središtu crne rupe.

Naime, na temelju analize kretanja čestica koje upadaju u crnu rupu dr. Nikodem Poplawski sa Sveučilišta Bloomington u saveznoj državi Indiani, u ožujku je u časopisu Physics Letters B napisao da je moguće da su crne rupe kakve se nalaze u središtu Mliječne staze i drugim galaksijama zapravo mostovi u druge svemire. Ako je to točno, onda bi se i naš svemir mogao nalaziti u nekoj crnoj rupi.

Prema Einsteinovoj Općoj teoriji relativnosti, unutrašnjost je crne rupe singularnost – područje u kojem gustoća materije postaje beskonačna. Međutim, budući da jednadžbe Opće relativnosti prestaju vrijediti u crnim rupama, još uvijek nije jasno je li singularnost uistinu točka beskonačne gustoće ili pak neka vrsta problema koji matematika ne može razriješiti. Kako god bilo, Poplawski je svojim modifikacijama uspio potpuno izbjeći singularnost.

Naime, mladi je fizičar u svoje tumačenje prirode crnih rupa uveo tzv. Einstein-Cartan-Kibble-Sciamovu (ECKS) teoriju gravitacije. Ona u obzir uzima i spinove elementarnih čestica te omogućuje izračun tzv. torzije prostorno-vremenskog kontinuuma. Prema Poplawskom, u trenutku kada gustoća materije dostigne golemu vrijednost od 10 na 50 kilograma po prostornom centimetru, u crnoj rupi se manifestira torzija koja poništava gravitaciju i sprečava beskonačno sažimanje tvari tako da singularnosti ni nema. Umjesto toga, materija se u jednom trenutku ponovno počinje širiti.

Dakle, prema ovoj kontroverznoj teoriji, prostorno-vremenski kontinuum ponaša se poput opruge. Neko vrijeme gravitacija nadjačava torziju i nastavlja sažimati materiju, da bi potom u jednom trenutku sila otpora 'opruge' postala tako snažna da se proces počinje obrtati, a materija širiti. Prema proračunima Poplawskog, prostor-vrijeme u crnoj rupi proširi se na 1,4 puta veću dimenziju od minimalne za samo 10 na -46 sekundi. Ova nevjerojatna ekspanzija mogla bi biti uzrokom širenja svemira kojem danas svjedočimo, kaže Poplawski.

A kako možemo znati živimo li doista u crnoj rupi? Okretanje crne rupe moralo bi prenijeti dio svog spina prostoru-vremenu unutar nje, a to bi se pak trebalo očitovati kao prevladavajući smjer orijentacije spina u našem svemiru. Takav prevladavajući smjer narušavao bi svojstvo prostora-vremena poznato kao Lorentzova simetrija. Neki znanstvenici smatraju da se ovo narušavanje očituje u zabilježenim prelascima neutrina iz jedne vrste u drugu.

Naš stručnjak za crne rupe i teoriju struna dr. sc. Predrag Dominis Prester, izvanredni profesor na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci, kaže da se ovdje radi o uglavnom spekulativnim tvrdnjama na osnovi računa u kojima se koristi otprije poznata modifikacija Einsteinove teorije gravitacije.

'Pogotovo se to odnosi na tvrdnju da bi crne rupe bile generatori novih svemira (sama ideja kao takva nije nova i vrti se u nekim krugovima već nekoliko desetaka godina). Rekao bih da je fizikalno zanimljiviji dio priče taj da, ako ne postoji greška u računima, ovaj model na 'prirodan' način objašnjava neka uočena svojstva našeg Svemira za koja se u standardnoj kozmologiji Velikog praska moraju uvoditi dodatni mehanizmi ili modifikacije - najpopularniji su tzv. 'modeli inflacije' - koji najčešće nemaju neku drugu motivaciju. No da bi se teorija ozbiljno uzela u razmatranje, morat će se pokazati to da model uistinu daje predviđanja koja su u skladu s ostalim eksperimentalnim opažanjima, jer se u fizici često javljaju teorije koje objašnjavaju jedan mali dio pojava, a potom zapnu na ostalima. Budući da to još nije napravljeno, ovi radovi Nikodema Poplawskog zasad nisu izazvali veći odjek u znanstvenim krugovima', ističe dr. Prester.