Na T-portalu je u srijedu 15. srpnja 2015. godine objavljen članak pod naslovom „Mornar tone sve dublje u kaljužu s Olimpijskim odborom“ autorice Helene Puljiz. S obzirom da novinarka u tekstu navodi niz neistina Ministarstvo je u svrhu istinitog informiranja građana dužno reagirati. Tražimo da, poštujući Zakon o medijima, žurno objavite sljedeći tekst u cijelosti:

U potpunosti je netočna tvrdnja, koja se u nekoliko navrata ponavlja u tekstu, da je „Ministar Vedran Mornar nastavio protuzakonito isplaćivati desetke milijuna kuna Hrvatskom olimpijskom odboru (HOO)“. Novinarka uopće ne argumentira koji zakon se time krši, već iznosi paušalnu tvrdnju čime dovodi čitatelje u zabludu. Upravo suprotno, zakon bi se kršio da MZOS ne isplaćuje sredstva HOO-u za javne potrebe u sportu na državnoj razini. Ta sredstva HOO u najvećem dijelu prosljeđuje hrvatskim sportašima.

Naime, javne potrebe u sportu na državnoj razini financiraju se sukladno Zakonu o sportu (čl. 75.), Državnom proračunu RH, Uredbi o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2015. godinu, Zakonu o proračunu te Zakonu o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara. Ukratko, 30,96% lutrijskih sredstava pripada organizacijama koje promiču razvoj sporta, a ta se sredstva moraju distribuirati posredstvom HOO-a, Hrvatskog paraolimpijskog odbora, Hrvatskog sportskog saveza gluhih, Hrvatskog akademskog sportskog saveza i Hrvatskog školskog sportskog saveza.

Ministarstvo ne odobrava HOO-u sredstva za SPTV. Tvrdnja „To, međutim, nije spriječilo Mornara da ispunjava zahtjeve HOO-a koji i dalje tim novcem financira propali projekt Sportske televizije zbog kojega se HOO-ov račun nedavno našao i u blokadi„ nije točna. MZOS isplaćuje sredstva prema mjesečnim zahtjevima HOO-a za odobrene aktivnosti, među kojima nije SPTV. Činjenica je da kreditne obveze SPTV-a predstavljaju rizik vezano uz financiranje javnih potreba u sportu. Na ovo je MZOS upozoravao, što se pokazalo točnim jer je dio sredstava za javne potrebe u sportu doista ovršila banka. MZOS će posljedično zatražiti od HOO-a da ta sredstva nadoknadi iz vlastitih izvora. Ministarstvo, međutim, nema ovlasti obustaviti isplate, a isto tako, prema čl. 75. Zakona o sportu, nema zakonske mogućnosti sredstva isplaćivati izravno nacionalnim sportskim savezima.

Novinarka tvrdi da je „Sabor dvije godine za redom odbacio financijsko izvješće HOO-a“ kako bi obranila tezu da ministar Mornar diskrecijskom odlukom nastavlja financiranje HOO-a, no činjenica jest da Ministarstvo nema ovlasti niti zakonskog uporišta da zbog odbacivanja izvješća u Saboru obustavi daljnje financiranje HOO-a. Svaka obustava isplate sredstava HOO-u zapravo znači obustavu isplate hrvatskim sportašima. Jedino što Ministarstvo može jest kontrolirati troše li se sredstva namjenski, što i čini, pa ako se utvrdi nezakonito trošenje sredstava, poduzeti odgovarajuće korake.

Proizvoljna je tvrdnja da „ministar Lalovac nije spreman ni na kakav dogovor oko rješavanja kreditnih obaveza SPTV-a ili da Lalovac nije pristao na taj aranžman“. Svojim dopisom ministar Lalovac samo proglašava Ministarstvo financija nenadležnim za odlučivanje o tome je li SPTV javna potreba u sportu ili ne. No, valja naglasiti i da se za tvrdnju „SPTV nije javna potreba u sportu“ u samom Zakonu o sportu može naći čvrstih protuargumenata. Naime, čl. 75. st. 1. Zakona o sportu izrijekom navodi da je promicanje sporta jedna od javnih potreba u sportu, a ne specificira način na koji se sport smije ili ne smije promicati.

Novinarka se pita u članku „Nejasno je i zašto ministar Mornar uporno ispunjava zahtjeve HOO-a i doznačuje im novac iako time krši zakone i uredbe ove države“. Točno je jedino da MZOS upravo time poštuje zakone koji su na snazi.

Tvrdnja „I dok glumata kako njegovo ministarstvo nema 176.000 kuna za Oskar znanja i moralizira o štednji ministar Vedran Mornar… milijune kuna prebacuje na račun HOO-a koji vodi Zlatko Mateša.„ povezuje sasvim nespojive činjenice. Osim što je izričaj neprimjeren kulturnom komuniciranju, insinuira da sredstva za Oskar postoje ali se ne žele za tu svrhu dati te da je HOO krajnji korisnik tih milijuna kuna, moramo primijetiti i da je odluku o smanjenju troškova za Oskar znanja donijela samostalno Agencija za odgoj i obrazovanje uslijed smanjenja svoga proračuna. Usprkos tome, uz pomoć Ministarstva, Oskar znanja uspješno je održan, a zakonska mogućnost da se sredstva namijenjena sportu prenamijene za tu svrhu ne postoji.

Program HOO-a i drugih krovnih organizacija odobrava Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, što je u međuvremenu i učinilo, osim u dijelu prenesenih troškova iz 2014. godine koje može prihvatiti tek nakon analize godišnjeg financijskog izvješća za godinu 2014. na čemu se upravo radi.

Zaključno, ne radi se ni o kakvom „skandaloznom političko-poslovnom aranžmanu ministra Mornara i HOO“ nego u elementarnom poštivanju zakona RH i brizi o cjelokupnom sustavu sporta, a ponajprije o samim sportašima.

Srdačan pozdrav,

Gordana Zuccon, glasnogovornica

389107,389234,386320,381268