Zbog toga izjava koju je dao u ponedjeljak u Srebrenici gdje je negirao genocid nikoga nije iznenadila. Štoviše, on svoju mantru o neodrživosti Bosne i Hercegovine i negiranju srpskih zločina stalno ponavlja. Međunarodna zajednica je nemoćna u nastojanjima da ga zaustavi i očito je da čekaju mu istekne rok trajanja.

Riječ je o politici kojom Dodik svjesno provocira Sarajevo kako bi se, eto, nakon očekivanih žestokih odgovora predstavio kao jedini garant očuvanja Republike Srpske (RS) i održao svoju popularnost. Do sada je ta politika bila uspješna.

Protusrpska urota

Na bilo kakav pokušaj jačanja institucija države Bosne i Hercegovine, Dodik prijeti secesijom Republike Srpske. Na takav način u potpunosti je zavladao političkim životom u RS-u i na svaku kritiku, potpomognut lokalnim medijima nad kojima je uspostavio potpunu kontrolu, odgovara protuoptužbama o stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima. Svaku priču o teškoj ekonomskoj situaciji i siromaštvu Dodik prebacuje na teren obrane srpstva i za sve krivi Bosnu i Hercegovinu i svjetsku protusrpsku urotu. Da nije BiH, u RS-u bi odmah procvjetalo cvijeće i svi bi bili bogati i sretni.

Dodik je u svojoj karijeri prošao put od nade međunarodne zajednice krajem devedesetih, kada se pojavio kao opozicija u genocidu ogrezlom SDS-u Radovana Karadžića, i nade da će promijeniti politiku u tom bosanskohercegovačkom entitetu, do razočaranja nakon što je postalo očito da će nastaviti raditi na razbijanju Bosne i Hercegovine.

On se protivi svemu što bi Bosnu i Hercegovinu moglo pretvoriti u normalnu državu i ojačati državne institucije. Protiv je ustavnih promjena, Suda BiH, Visokoga predstavnika i koristi svaku situaciju da blokira rad institucija BiH koje se zbog toga nalaze u permanentnoj krizi. Također uspješno minira i pokušaje vođenja koherentne vanjske politike.

Neprijatelj Hrvatske i BiH

Naravno da je u tom odnosu snaga Dodik poručio Sarajevu da neće dopustiti ratifikaciju sporazuma Tuđman - Izetbegović kojim bi se uredila granična pitanja između Hrvatske i BiH, a za čiji ratifikaciju se zalažu vodeći bošnjački političari. Sličan unutrašnji sukob u BiH izazvao je i odabir strana u građanskom ratu u Siriji, a da ne govorimo o priznanju Kosova.

Dodik svojom politikom želi pokazati da BiH ne može opstati.

Ipak, u monolitnoj strukturi koju je Dodik uspostavio, u RS-u su se pojavile prve pukotine. Prvo su građani, nezadovoljni ekonomskom situacijom i korupcijskim aferama političke oligarhije Dodikova SNSD-a, izišli na ulice, a potom je i on sam izviždan u Trebinju. Kontrolirani mediji u RS-u tu vijest nisu prenijeli, ali je zato snimka kružila internetom i njezino pregledavanje nije se moglo zaustaviti.

Beograd ga se odriče

U vođenju takve politike dosad je imao svesrdnu podršku bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, ali nakon što je on izgubio izbore uz otvorenu Dodikovu podršku, i veze s Beogradom su oslabile. Sigurno je da premijer Ivica Dačić i novi predsjednik Tomislav Nikolić imaju druge kombinacije kada je u pitanju Republika Srpska.

Iako podrška Tadiću nije jedini razlog. Dodik je počeo dijeliti savjete Beogradu želeći se nametnuti kako faktor na političkog sceni i s istočne strane Drine te se otvoreno počeo miješati i u postizbornu kombinatoriku i pokretati inicijative i dijeliti savjete. Jednu takvu inicijativu o definiranju interesa srpskog naroda u cjelini Dačić je glatko odbio poručivši mu da interese Srba u BiH treba štititi, tražiti i braniti u Bosni i Hercegovini. Bio je to veliki poraz banjolučkog gazde. Dodik je dobar dok vlada u Banjoj Luci, ali kad prijeđe granicu, onda postaje problem.

Kompleks manje vrijednosti

A to je ono što Dodika najviše boli. Kompleks mu je kad ga u Beogradu nazovu bosanskim Srbinom ili kad ga pitaju što ima nova u Bosni. Na to Dodik poludi. On sebe vidi kao Srbina i srpskog političara, što je priča koju ne može ni u Beogradu prodati. Iako mu se kraj još uvijek ne nazire, dometi njegove politike su krajnje ograničeni jer se temelje na destrukciji i negiranju, a to nikad nije donijelo ništa dobro.