Oleg Bebenin, osnivač bjeloruskog opozicijskog sajta Hartija’97, danas je pokopan u Minsku. Njegovi poznanici i suradnici, a i mediji od zapadne Europe do Rusije, sumnjaju u službenu verziju bjeloruskih vlasti: samoubojstvo 36-godišnjaka koji je vodio opasnu političku borbu i - po riječima bližnjih - zračio ambicijama, a ne depresivnim mislima
Oleg Bebenin je prošlog vikenda nađen obješen u svojoj dači nedaleko od Minska. Prijatelji ubijenog novinara pitaju se kako to da policija, s obzirom da je riječ o političkom disidentu, razglašava informaciju o samoubojstvu prije negoli je sudska medicina obavila autopsiju.
No i službeni rezultati nisu odagnali sumnje kritički nastrojene javnosti. Bebenin je te večeri trebao poći u kino s prijateljima. Neimenovani bjeloruski novinar, koji je stigao u Bebeninovu daču navodno istovremeno s policijom, razglasio je da leš urednika opozicijskog portala nije visio, nego su mu noge dodirivale pod te je na ruci imao porezotinu, dok službeno izvješće tvrdi da nije bilo tragova nasilja.
Bjelorusija je na ljestvici gušenja medijskih sloboda Freedom Housea svrstana među 10 najgorih zemalja svijeta. Ubijeni Bebenin trpio je prijetnje od 90-ih. Još prije 13 godina, kao mladi zamjenik urednika lista Ime, bio je otet zbog suprotstavljanja režimu Aleksandra Lukašenka, predsjednika koji uz apsolutističke ovlasti stoluje u Minsku od 1994. godine.
List je ubrzo zabranjen, a Bebenin se prebacio na web i pokrenuo Hartiju’97 (charter97.org), koju ruski Kommersant naziva najneukrotivijim opozicijskim medijem u Bjelorusiji. Politički je podržavao kandidata Europske Bjelorusije, Andreja Sannikova
Od 1992. godine naovamo, CPJ-ov popis ubijenih novinara u Bjelorusiji (bez Bebenina) broji pet slučajeva, od kojih za četiri nije dokazan motiv. Inače, u 'posljednjoj europskoj diktaturi', kako na zapadu nazivaju Bjelorusiju, dogodine se održavaju predsjednički izbori. Na njima će 56-godišnji Lukašenko vjerojatno učiniti sve što je u njegovoj (povelikoj) moći da ishodi novi petoljetni mandat.
Sumnjiva smrt poznatog oporbenog novinara i neuvjerljivo ponašanje policije mogli bi mu osujetiti 'nepodnošljivu lakoću pobjeđivanja', premda se šanse za njegovo svrgavanje u ovom trenutku ne doimaju velikima…
Bjelorusija je zbog Lukašenkovog režima danas najizoliranija zemlja u Europi, sa snažnom državnom kontrolom ekonomije, sovjetonostalgičnom ideologijom i svirepim protuoporbenim tehnikama. No popularnost kod kritične mase birača zasluga je i socijalne stabilnosti te gospodarskog rasta u vremenima kada su okolne države (od Ukrajine do Litve) u raznim pretvorbama i prilagodbama pretrpjele društvena raslojavanja koja u Bjelorusiji nisu ni približno toliko brutalna.
