Danijelovi roditelji proteklih 11 godina na kapiji neprestano drže oglas o potrazi za njihovim sinom s jednakom nadom kao i te zimske noći kada su sa susjedima krenuli u obilazak osječkih ulica i obale Drave nakon što su uvidjeli da se njihov

sin iz šetnje satima ne vraća kući.

'Tražimo Danijela i trebaju nam bilo kakve informacije koje bi mogle pomoći u njegovu pronalaženju', rekao je tportalu Danijelov otac Ivan Papratović. Iako je objavljeno na desetke novinskih tekstova o ovom, vjerojatno najpoznatijem, osječkom slučaju nestanka osobe, svaki novi prilog može biti presudan.

Za Papratovićevu sudbinu zainteresirala se i jedina specijalizirana televizijska emisija o nestancima ljudi na Balkanu 'Potraga' u produkciju beogradske TV kuće B92, a u razgovoru za tportal njezin urednik hrvatski istraživački novinar Saša Leković otkriva koliko je problematika nestalih srodna svima zemljama bivše Jugoslavije.

Lekovićev regionalni projekt producira beogradski B92, a prikazuje se i na televizijskim stanicama u Crnoj Gori i BiH. Podaci prikupljeni na web stranici projekta pokazuju da je u regiji bivše Jugoslavije nestalima proglašeno preko 1000 osoba za kojima tragaju policije i šesteročlana ekipa specijaliziranih novinara. Priče koje su istražili od rujna 2008. godine dokazuju da su nestanci ljudi na Balkanu svakodnevna stvarnost.

Od užasnih do čudnih slučajeva

Leković ističe primjer nestalog Roma iz Aleksinca u Srbiji, koji je 35 godina proveo kao beskućnik na Sardiniji u Italiji, da bi ga Potraga povezala s porodicom u Srbiji i to nakon HRT-ova i RAI-ova bezuspješnog pokušaja otkrivanja identiteta.

U Italiji završava i druga užasna Lekovićeva priča – oteta 16-godišnja djevojka iz Srbije pronađena je osam godina nakon traganja. Majka djevojke žrtve trgovine ljudima od novinara je tražila pomoć, a nakon priloga u Potrazi djevojka se javila. 'Nakon nekoliko godina strahota spasio ju je mladić s kojim je nastavila živjeti, no kako nije imala nikakve dokumente bojala se izlaziti iz kuće, a sramota zbog svega što joj se dogodilo sprečavala ju je da se javi majci. Kad se konačno javila Potrazi ekipa ju je spojila s majkom, koja ju je posjetila u Italiji, a djevojka je dobila i valjane dokumente.', objasnio je Leković tportalu jedan riješeni slučaj.

Ima i čudnih primjera, poput čovjeka čiji je nestanak prijavila njegova porodica u Hrvatskoj. Muškarac se sam javio u redakciju i ispostavilo se da je namjerno nestao u strahu od ljudi kojima duguje mnogo novca, ali i najavio da će se, kada bude mogao vratiti dug, sam javiti policiji da nije nestao. Javljaju se ljudi i s nerealnim zahtjevima da se pronađu informacije o ljudima nestalima u Drugom svjetskom ratu ili grobovi osoba koje su umrle prije stotinu i više godina.

Tisuće roditelja traže svoje bebe

Međutim, pažnju plijene priče poput ove o tisućama roditelja u Srbiji koji sumnjaju u smrt svojih beba. Kao sirena odjeknuli su prilozi o nekoliko tisuća roditelja koji, većinom u Srbiji, ali i u ostalim državama na području nekadašnje SFRJ, sudskim tužbama pokušavaju saznati istinu o svojoj djeci, navodno ili umrloj na porodu ili nekoliko dana nakon rođenja. To se većinom događalo između 1970. i 2000. godine, ali ima i slučajeva prije i nakon tog razdoblja. U svim tim slučajevima roditeljima nije dopušteno vidjeti navodno umrlu bebu, ili su odgovoreni od gledanja, ne postoje grobovi te djece, neophodne dokumentacije o smrti nema ili je kontradiktorna. Otkrivene su i manipulacije imenima djece i roditelja u dokumentima matičnih ureda.

Nakon serije specijala Potrage o bebama tom temom ponovno se počela baviti i Skupština Srbije, jer je stvar 2006. zapečaćena unatoč zaključcima parlamentarne Anketne komisije koja se 'nestalim bebama bavila', a Zaštitnik građana Saša Janković napisao je izvještaj koji potvrđuje da su u srpskim rodilištima i matičnim uredima činjeni takvi propusti i nezakonitosti, koji su mogli zaista omogućiti i krađu beba. Upravo to je ono što roditelji tvrde da se dogodilo. Zato ćemo se i dalje baviti ovom temom jer se redakciji javilo na stotine roditelja s istim problemom – ne samo iz Srbije nego i iz BiH, Crne Gore i Hrvatske.', upozorava Leković.

Ne znaju se razmjeri krađe ljudi

Premda se Leković, kao istraživački novinar s 30-godišnjim iskustvom susreo s mnogim ljudima koji su nestali vlastitom voljom - bijeg od problema, razočaranje u porodicu, nemogućnost odgovaranja životnim izazovima, ali i činjenicom da se na području bivše Jugoslavije trenutno traga za najmanje tisuću osoba – ni on ne može ocjeniti koliko je trgovina ljudima proširena Balkanom. 'Ne mogu reći koji je to postotak tim više što mnogi nestali nisu pronađeni, pa ne možemo niti znati što je razlog njihova nestanka.', naglašava i dodaje da je u dvije godine obnovljeno oko 200 kontakata među ljudima i pronađeno 20 osoba proglašenih nestalima.

Suradnju s hrvatskim MUP-om ocjenjuje dobrom od početka Potrage. 'Svaki profil nestale osobe koji stave na web stranicu MUP-a šalju i nama i obavijeste nas kad neko bude pronađen. Kad tražimo dodatne podatke daju nam ih, ako ih imaju i ako se slaže obitelj nestale osobe.', ističe Leković.

Iako dobra suradnja s policijama dokazuje da problem postoji i da je potrebna velika medijska pažnja u potrazi za nestalima, da bi ovakav projekt zaživio trebalo je poduzeti zasebnu 'potragu'. Kao autor projekta Leković je mjesecima morao tragati za producentom pa iako je krenuo iz Zagreba zbog nezainteresiranosti naših izdavača završio je u Beogradu. Od prve sezone Potragu je u Hrvatskoj emitirala TV Gorica, digitalno putem MAX TV-a, ali nakon što je ta TV stanica propala još uvijek se traži emiter u Hrvatskoj. U kolovozu je bilo dogovoreno da hrvatski emiter bude Kapital TV, ali ta stanica nije dobila nacionalnu frekvenciju, pa ni emitiranja nema.