Ponekad je redikulozno kada na tome inzistiraju autsajderi u izbornoj utakmici. Što se tiče Vidoševića, njegov optimizam je zasad potvrđen u predizbornim anketama po kojima on visoko kotira i u krugu je favorita za drugi krug.

I drugi kandidati su započeli svoje kampanje na plakatnim mjestima, no zasad se to uklapa u sve dosad viđeno, neinventivno i ziheraški. Možemo se još nadati, s obzirom da smo tek na početku, da će narednih tjedana predizborna kampanja biti barem malo kreativnija i politički sadržajnija, pa ako treba i provokativna. Dosad su svi kandidati ponovili opća mjesta političkog oportunizma i nitko se nije posebno izdvojio s nekom temom.

To samo po sebi i ne bi bio neki problem, s obzirom na to da je funkcija predsjednika ipak protokolarnog karaktera, bez nekog značajnijeg utjecaja na politički i ekonomski život u državi. Pravi problem je činjenica da ni stranački programi ne nude neki novi, životno važan sadržaj. Svi su protiv korupcije, svi su za Europu i antifašizam, svi smatraju da nam je ekonomija u problemima i da je državni aparat preglomazan.

Nakon prezentacije sličnosti u programima predsjedničkih kandidata i stranaka, bilo bi dobro ponekad čuti u čemu se svi oni međusobno suštinski razlikuju. Ako uopće ima razlike?