Mnoge države u Europi, a i SAD, u posljednje vrijeme razmišljaju o vraćanju ili uvođenju nekog oblika vojnog roka, uglavnom zbog nemogućnosti popunjavanja svojih oružanih snaga dragovoljcima. Kako je došlo do tog problema i gdje je tu Hrvatska, za tportal objašnjava umirovljeni general Barić.

'Taj problem je najizraženiji u Europi koja je vrlo brzo donijela odluke o ukidanju vojnog roka i profesionalizaciji vojske, a u većini zemalja nije se vodilo računa kada je u pitanju popuna profesionalne vojske i pričuve. Problem kod zemalja u tranziciji, a i Hrvatske, je nepostojanje koncepta razvoja cijelog sustava nacionalne sigurnosti, gdje se jasno kaže što bi se trebalo raditi da bi se postigla definirana buduća struktura i opremanje oružanih snaga', kaže Barić.

Tvrdi da Hrvatska nema jasno razrađeno kako će uspostaviti svoj nacionalni sustav sigurnosti i obrane, dok zemlje srednje Europe, a pogotovo skandinavske zemlje, imaju jasno razrađene modele totalne obrane. U tome su najviše postigli Finska, Danska, Švedska, Poljska... koje su usvajale te koncepte unazad zadnjih deset godina te su shvatili da je pitanje nacionalne sigurnosti pitanje cijelog društva, a ne samo ministarstva obrane i vojske.

'Kad je u pitanju vojni rok, mi opet idemo po pojednostavljenom obliku, idemo uvesti a da nije jasno postavljeno što time želimo postići. Nije cilj uvođenje vojnog roka, nego je cilj postići veću organizaciju i sposobnost društva da može odgovoriti na prijetnje, sigurnosne izazove i da može obraniti vlastiti teritorij', nastavlja bivši zamjenik načelnika Glavnog stožera. Smatra da je ukidanjem obaveznog vojnog roka 2008. danas došlo do praznine kod mladih koji nemaju osjećaj da su nešto obavezni ili dužni, da su uključeni u nekakav sustav i da se trebaju organizirati u zaštiti određenih vrijednosti. Tu ne govori samo o pitanju vojne opasnosti, nego kaže da je općenito pitanje žele li mladi sudjelovati u tom sustavu.

'Kad dođe do neke ugroze, imali smo, recimo, pandemiju covida, onda se svi okrećemo državi i tražimo da ona osigura snage i sredstva za odgovor. A ne postoji država na svijetu koja ima tako velike stalne snage koje će do kraja moći odgovoriti na neki izazov. Socijalizacija za tu obrambenu funkciju je ključ svega, a ona se ne postiže u roku od tri mjeseca ili šest, nego sustavnom obrambenom politikom, gdje se uključuju sva ministarstva, od obrazovanja do gospodarstva, gdje se educira najmlađe da budu svjesni gdje žive, koje opasnosti su prisutne, na koji se način mogu uključivati i zašto je potrebno štititi sve te vrijednosti jednog društva', kaže Barić i nastavlja da baltičke i skandinavske države takve programe provode već od dječjeg vrtića i škole.

'Ne rade one to zato što se pripremaju za rat, nego da budu socijalno osjetljivi na ono što se događa u društvu, da cijene ono što im država pruža, tu sigurnost, mogućnost rada i svega ostalog. Finska je najbolji primjer na koji način se to radi i tu ne treba puno razmišljati, nego vidjeti rješenja koje imaju te države. To nisu klasični modeli služenja vojnog roka, nego poveznica civilnog i vojnog služenja, tako da se može služiti u civilnoj zaštiti, u nekim paravojnim organizacijama, primjerice u Domovinskoj straži kao u Litvi. Pitanje uključivanja mladih ljudi je jednostavno preduvjet da možete reći da imate sposobnost jačanja borbenih sposobnosti i mogućnosti, kao i civilnih mogućnosti zaštite društva', objašnjava umirovljeni general i dodaje da se tako nešto ne može postići samo vojnim rokom.

'Ta socijalizacija za obrambenu funkciju mladih se treba provoditi s onima od deset do 20 godina starosti i tu je dobar primjer Poljska u kojoj u srednjoj školi učenici imaju dva-tri tjedna boravka na terenu, poligonu, i to više nitko ne izbjegava. A kod nas je na to reakcija 'nećemo općenarodnu obranu'. Ali totalna obrana je napravljena tako, jer kad se makne ideologija dolazimo do toga da je to društvo bilo dobro organizirano, vi ste jasno imali raspored po vojnoj obavezi, po radnoj obavezi, znalo se tko što radi, a danas veliki dio stanovništva ne vidi razlog da nešto pridonese, jer se ne vidi u tom sustavu. Poljaci su u jednom trenutku prekinuli s općenarodnom obranom, ali su se vratili tom konceptu, samo bez onog ideološkog dijela', kaže Barić.

Dodaje da on podržava uvođenje vojnog roka, ali ne onakvog kakav je bio prije, pa čak ni ovakav kakav se danas provodi dragovoljno u Hrvatskoj.

'Ja sam za onaj vojni rok koji će nadopuniti sva ona znanja, biti poduprt novim tehnologijama i pristupom i koji će dati jednu cjelovitost tog sustava. Mladima treba objasniti da žive u jednoj zajednici, da postoje zajednički interesi, potrebe, obveze, potreba da društvo ostane sigurno, da se u njemu može živjeti i raditi. Ja sam za taj sveoubhvatni pristup', kaže Barić i dodaje da se boji da će ako se samo uvede vojni rok, bez tog sveobuhvatnog pristupa, opet doći do situacije da će mladi izbjegavati služiti vojni rok. Naglašava da se moraju jasno propisati benefiti za svakog mladog čovjeka koji ide na služenje vojnog roka i da plaća od 900 eura mjesečno ne može biti jedina stvar, jer da mladi mogu zaraditi i 2000 eura radeći kao konobari negdje na Jadranu.

'Italija, Francuska i Njemačka imaju jasno propisane benefite za one koji se jave na služenje vojnog roka, da li je to smanjenje za 3-4 posto poreza na plaću, prioritet zapošljavanja u državnim službama, policija, vojska, vatrogasci, civilna zaštita i slično. Makedonija vojnicima koji izlaze iz sustava daje 15 prosječnih plaća otpremnine jer su shvatili da najbolja promidžba vojnog poziva ide od onih koji izlaze iz sustava. U mnogim državama imate zaštitarske službe koje mogu zapošljavati umirovljene vojnike i policajce na puno radno vrijeme tako da dobijaju i mirovinu i punu plaću. To je samo jedan od benefita kojim se pokušava privući ljude', nabraja Barić. Kao bivšeg zamjenika načelnika Glavnog stožera, kaže da ga smeta što se s vojnim rokom ide po sistemu 'Glavni stožer je napravio plan i program'.

'Da, to i je zadaća Glavnog stožera da napravi nastavne planove i programe, ali cjelokupna organizacija je pitanje ministarstva i obrambene politike. Vi nemate nikakav dokument koji je suvisao i koji će vam objasniti zašto vojni rok, što očekujemo od njega, na koji način ćemo izvršiti promidžbu. Ovakvim uvođenjem vojnog roka, mi kažemo da ide s 1. siječnjem, ja ne znam što to ide, kakvi su to uvjeti i na koji način će se to provesti', kaže Barić. Navodi i da se vojska ne može obučavati i voditi kao prije 30 ili 50 godina, nego da se moraju uvažavati zahtjevi modernog ratovanja.

'Znate li tko je spasio Kijev od ruske agresije? Ne vojnici, nego mladi ljudi koji su se bavili dronovima i inženjeri. Oni su u roku 24 sata rekli 'pa mi možemo te kolone napasti našim dronovima'. Znak da se način ratovanja u bitnome mijenja je bio kad je Azerbajdžan uništio Armence, sa svim njihovim tenkovima i ukopanim položajima, samo s dronovima u jednom danu. Rat u Ukrajini je maksimizirao i potvrdio taj novi način ratovanja. Hrvatska vojska to mora uvoditi u svoje nastavne programe i obuku. Ne treba vam nekoliko tisuća vojnika koji će pješačiti negdje, nego treba manji broj, ali kvalitetnih i usko specijaliziranih, koji mogu izvesti kibernetički napad ili obranu, napad ili obranu od dronova ili pomoću drugih sredstava, to je stvarnost, mora se puno brže reagirati a ne držati se nekih ustaljenih formacija koje su vrijedile prije 20, 30 ili 50 godina', kaže Barić.