Dok udruge pacijenata s jedne strane ističu da Varga pogoduje privatizaciji zdravstva, da mjera koju najavljuje nije dovoljna jer bi trebala vrijediti za sve liječnike, a ne samo za one na rukovodećim pozicijama, šefovi klinika upozoravaju da su diskriminirani u odnosu na ostale kolege i prijete da će napustiti svoje odgovorne funkcije. Iz oporbe se pak čuju upozorenja da su rokovi za tako ozbiljne zahvate kakve predviđaju novi zakoni prekratki – do ljetne stanke oni bi trebali dobiti i mišljenje struke i proći javnu raspravu i ići na glasovanje u Sabor.

Tri posla, tri plaće, a liste čekanja i pacijenti?

Na problematičnu činjenicu da u Hrvatskoj postoji nemali broj liječnika koji rade na dva, a ponekad i na tri radna mjesta – u državnim bolnicama, u privatnim klinikama i na fakultetima – te da ih ima koji primaju po dvije ili čak tri plaće, već se pisalo. No malo je insajdera u struci koji su o problemu javno progovorili jer su nerijetko i sami u sličnoj situaciji ili su im nadređeni u njoj.

Među onima koji se bune najglasniji predstavnici su udruga pacijenata koji smatraju da liječnik ne može kvalitetno raditi na više radnih mjesta, osobito ne puno radno vrijeme, a da u državnim bolnicama ne povećava liste čekanja. Bolesnici se među sobom žale da su liječnici u sukobu interesa jer im nerijetko ističu prednosti privatnih klinika i slabosti državnih - savjetuju im da idu privatnicima; studenti jadikuju da profesore koji rade na klinikama gotovo uopće ne viđaju na predavanjima, da ih ponekad moraju loviti po hodnicima čak i za potpise itd.

Novi zakon, koji su, kako priznaje sam Varga, za sada još uvijek u nultoj fazi konzultacija sa stručnjacima i tek trebaju proći javnu raspravu, morali bi riješiti ovaj problem na zadovoljstvo pacijenata a da istovremeno i liječnici ne budu nezadovoljni, barem ne većina. No veliko je pitanje mogu li baš sve strane biti zadovoljne.

Neke odgovore pokušali smo dobiti u resornom ministarstvu, no oni, vjerojatno zbog osjetljivosti situacije, stižu tek na kapaljku.

Tako, primjerice, na pitanje što ministar Varga može odgovoriti na primjedbe udruga pacijenata da restrikcije nisu dovoljne te da liječnici ne mogu kvalitetno obavljati posao na dva ili tri mjesta, odnosno da će se vjerojatno štedjeti u državnim institucijama kako bi bili sposobni za rad u privatnim, u MIZ-u nam kažu da HZZO ima mehanizme kojima može pratiti izvršenje liječnika na tjednoj bazi koji jasno pokazuju koliko koji liječnik radi.

No za sada je ipak konačan novi model kojim bi se ovo pitanje rješavalo još uvijek na peglanju. Ministarstvo će, poručuju PR-ovski, napraviti rješenje koje će biti najbolje za pacijente i koje će spriječiti moguće sukobe interesa.

Na pitanje neće li šefovi klinika pronaći mehanizme kojima će preko sebi podređenih nastaviti preusmjeravati pacijente u privatne klinike, u MIZ-u nam odgovaraju da bi to trebale riješiti liste čekanja na odjelima koje će biti jedan od ključnih faktora za davanje dozvola za rad u privatnoj praksi. Postoji, ističu, nešto što se zove medicinski opravdano čekanje, a ono će vjerojatno biti jedan od važnih faktora.

Na pitanje hoće li i dalje ostati moguće da neki liječnici rade na tri mjesta, uključujući i fakultete, iz MIZ-a nam nisu mogli odgovoriti.

Zapravo imamo dovoljno liječnika

Na sličan način nismo mogli doznati ni odgovor na pitanje kako će resor reagirati na prijetnje šefova – hoće li im ministarstvo povećati plaće kako bi ih zadržao na odgovornim pozicijama. Varga je doduše u više navrata ponavljaju da će marljive medicinske djelatnike nagrađivati u skladu s mogućnostima koje mu pruža zakon – s dodacima u visini do tri godišnje plaće.

No u krugovima bliskima struci kažu nam da mnogi šefovi klinika ionako imaju prilično visoke plaće, često čak više od ravnatelja bolnica. Također neki stručnjaci smatraju da nije točno da nemamo dovoljno liječnika, pa niti da nam manjka stručnjaka koji bi mogli zamijeniti šefove koji prijete. Za Hrvatsku je zapravo veći problem to što liječnici nisu ravnomjerno raspoređeni po specijalizacijama i mjestima na kojima su potrebni – u manjim sredinama, na otocima i sl. Ipak, sudeći prema strategiji zdravstva, novi zakoni i taj bi problem trebali riješiti raspodjelom sredstava za deficitarne specijalizacije.

Konačno, neki stručnjaci ne vide ništa sporno ni u tome da nam u Hrvatsku dolaze raditi liječnici iz susjednih zemalja baš kao što neki naši odlaze raditi u EU. Primjerice, liječnici u Mađarskoj imaju značajno manje plaće od naših, u prosjeku manje od 500 eura, što ne znači da su bitno lošiji. Hrvatski zdravstveni sustav zasigurno ne može podnijeti da liječnike plaća koliko i jedna Njemačka ili Velika Britanija; već i ovako puca po šavovima.

U svakom slučaju, nema dvojbe da će Vargina fotelja biti vruća i prije ljetnih vrućina.