Beogradski publicist i novinar Pera Simićreagirao je na jednu rečenicu mog podužeg komentara o tri epizode serijala Antuna Vrdoljaka 'Tito'. Ništa o Titu, ali me optužuje me da sam vulgaran, da krivotvorim i previđam jer sam napisao kako je bio 'glavni urednik najtiražnijih srpskih novina Večernje novosti posljednje dvije godine vlasti Slobodana Miloševića'. Demanti (sic!) glasi: 'Istina je da sam bio glavni i odgovorni urednik Večernjih novosti...' (sic!), izvodeći dalje da sam insinuirao da ga je na to mjesto postavio Milošević.

To nisam napisao, mada bi se iz jedne kasnije rečenice demantija, kako ga je '17 godina poslije Titovog, smijenio i Miloševićev režim', upravo takvo nešto moglo zaključiti.

Koliko god srpska medijska scena bila zanimljiva, mislim da je posve nevažno u kontekstu serijala o Titu hrvatskoj publici objašnjavati koliko je članova upravnog odbora glasovalo tada za Simića, a koliko za bivšeg glodura. Ono što zabrinjava jest Simićeva interpretacija, 'vjerovanje' u razloge glasovanja dvojice koji su bili protiv, a od kojih je jedan već mrtav. Nije valjda da takvom metodom pretpostavki zaključuje i o povijesnim ličnostima koje problematizira u svojim knjigama? Iako mi, oprostite na cinizmu koji priznajem, ta metodologija djeluje poznato, reklo bi se, već viđeno u jednoj hrvatskoj seriji...