U zanimljivoj fenomenološkoj analizi kulturnog dodatka Die Welta pod naslovom 'Ispadanje Njemačke kao ogledalo društva', autor Richard Kämmerlings podsjeća da je njemačka reprezentacija oduvijek predstavljala refleksiju nacionalnog duha.

Od Beckenbauerove družine u kojima se sedamdesetih zrcalila marljivost, preciznost i naporni rad karakteristični za bivšu Zapadnu Njemačku, preko dominacije 1990. u eri rušenja Berlinskog zida i ujedinjenja, do 2014. kad su nad Njemačkom Joachima Löwa (i Angele Merkel) zapuhali svježi vjetrovi integracije igrača s imigrantskim korijenima, poput Mesuta Özila, Jérômea Boatenga ili Samija Khedire.

Svježine, međutim, više nema, kako u njemačkoj politici, tako i u njemačkoj reprezentaciji. Sport i politika ponovno hodaju ruku pod ruku dolinom suza, piše Kämmerlings, no dok će se Joachimu Löwu nasljednik lako pronaći, za Angelu Merkel nismo toliko sigurni, zaključuje.

Handelsblatt detaljno analizira povijest odnosa Löwa i Merkel, koji su otprilike jednak vremenski period na čelu reprezentacije, odnosno države (Merkel od 2005., Löw od 2006.). Oni su toliko bliski da kuhari u zgradi vlade već znaju koje je omiljeno jelo njemačkog izbornika – cordon bleu s krumpirićima, koje mu pri svakom posjetu pripremaju.

Angela Merkel, pak, redovito posjećuje reprezentaciju na treninzima, a u jeku svađe s CSU-om oko izbjeglica odgodila je krizni koalicijski sastanak kako bi gledala utakmicu Njemačka – Meksiko. No, premijerka treba imati na umu da se posljednji raspad vladajuće koalicije u Njemačkoj dogodio 1982. baš nakon što smo izgubili finale Svjetskog prvenstva, zaključuje Handelsblatt.

Berlinski Tagesspiel još direktnije analizira sličnosti u stilu upravljanja Joachima Löwa i Angele Merkel. 'U kriznim vremenima, oboje su se okružili malim i odanim krugom suradnika i zadržali odmjeren pristup, koji je sada doveden u pitanje, jer njegovi protagonisti više nisu tako uvjerljivi. Proturječna analiza Löwa nakon poraza od Meksika podsjeća na rečenicu 'ne vidim što bismo trebali učiniti drukčije', koju je Angela Merkel izgovorila nakon lošeg rezultata na izborima', podsjeća list, koji zaključuje da se i reprezentacija i vlast previše oslanjaju na sreću, a nje ovoga puta nije bilo.

Pogled u njemačku politiku kroz sportsku optiku dala je i agencija DPA, koja u tekstu 'Ništa od ljetne bajke' podsjeća na posljedice skandala što su ga izazvali Mesut Özil i Ilkaj Gündogan, njemački igrači turskog podrijetla, fotografirajući se s turskim predsjednikom Erdoganom uoči njegove posljednje izborne pobjede. Özil, koji se svojedobno nakon pobjede Njemačke nad Turskom slikao polugol u svlačionici u društvu Angele Merkel, za mnoge je slikanjem s Erdoganom pogazio svoju ulogu simbola integracije u njemačko društvo.

Među njima prednjači Jens Maier, zastupnik antimigrantski orijentiranog AfD-a, koji je na Twitteru nakon Özilove očajne partije u porazu protiv Južne Koreje objavio fotografiju igrača uz komentar na račun Özilovog druženja s Erdoganom: 'Jeste li sad zadovoljni, predsjedniče'? 'Bez Özila bismo pobijedili', uvjeren je Maier.

DPA povlači i paralelu između nogometnog fijaska u Rusiji i raspoloženja u njemačkoj vladajućoj koaliciji, koju razdiru razlike upravo po pitanju stava o migrantima. Fotografije tužnih njemačkih navijača razočaranih u vlastitu reprezentaciju uspoređuju s fotografijama Angele Merkel i Horsta Seehofera, šefa CSU-a i ministra unutrašnjih poslova koji, za razliku od Merkel, zagovara tvrđi pristup migrantskom valu. 'Umjesto da se bave pitanjima koja stvarno utječu na građane, sve se vrti oko izbjeglica. Jedini mogući pobjednik tog spektakla bit će – AfD', zaključuje agencija.