Gostujući u emisiji '2U9' urednika i voditelja Romana Bolkovića, poznati odvjetnik Anto Nobilo izrazio je čuđenje što je splasnuo interes političke i ine javnosti za suđenje bivšem hrvatskom obavještajcu Josipu Perkoviću, optuženom za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. I to upravo u trenucima kad se, kako je istaknuo Perkovićev odvjetnik Nobilo, na suđenju događaju spektakularne stvari. Gotovo kao u scenarijima špijunskih trilera. Valja podsjetiti da su ne tako davno neke afere u društvu podcjenjivane uz obrazloženje da su u javnost lansirane kako bi se skrenula pozornost sa suđenja u Münchenu
Anto Nobilo se, naime, u Bolkovićevoj emisiji, čiji transkript prenosi Jutarnji list, pohvalio da su on i odvjetnički tim konačno dobili dosje Đurekovića.
'Đureković je bio, ako je taj dosje autentičan, suradnik BND-a! To je tajna koja je čuvana od 1983. godine', istaknuo je Nobilo.
Perkovićev odvjetnik tvrdi da je, prema dosjeu koji je dobio na uvid, bez mogućnosti kopiranja, Đureković bio agent BND-a od 1975. do 1983. kada je raskinuta suradnja.
'Bio je plaćeni agent i ovo što govorim je prema iskazu oficira BND-a koji je držao referadu za jugoistočnu Europu. Kad smo zatražili Đurekovićev dosje, prvi odgovor je bio da je sve uništeno jer je to stari slučaj. Mi smo se čudili, jer ubojstvo ne zastarijeva, pa smo se obratili uredu gospođe kancelarke Merkel. Od tamo je došla zapovijed i vrlo brzo dosje BND-a na sud. Ja sam ga pročitao, ali nisam ga smio kopirati. Đureković je bio plaćen u današnjoj vrijednosti preko dva milijuna eura. Tajne službe inače nisu rasipne u plaćanju. Kad sam pitao kako su se utvrđivale cijene, rečeno mi je da je Đurekoviću otvoren račun i na kraju svakog sastanka je rađen saldo u kojem su analizirali stanje računa i bodovali informacije po važnosti', naveo je.
Nobilo nadalje tvrdi da ako je Đureković ubijen kao emigrant, onda on kao Perkovićev odvjetnik ima problem jer je Perković bio načelnik odjela koji se time bavio.
'Ali ako je Đureković ubijen kao agent, onda su se druge službe bavile njime. Najvažnija mu je meta bila JNA, jer ih je Ina snabdijevala naftom i u tom svojstvu je znao lokacije ratnih rezervi, podzemnih bunkera i napravio je, prema riječima jednog pukovnika, tadašnjoj vojsci oko milijardu dolara štete. Utvrđeno je da je bio u ključnim bazama JNA, pa je i pobjegao jer je JNA saznao da je strateški obrambeni dokument dospio u ruke zapadnih obavještajnih službi. Tajno je pretresen njegov stol, ali ga je netko obavijestio i on je pobjegao. Njemu je KOS, dakle, bio na tragu jer riječ je o vojnom dokumentu koji je kopirao i to mijenja cijelu optiku: njime se nije bavio SDB, nego KOS. Stoga bježi u Austriju i tu ga u Grazu dočekuje BND. I sad, ono što je presudno, njegov slučaj raspravlja se na saveznoj razini – tu je jedino bilo moguće donijeti odluku o likvidaciji, pa savezna služba angažira Arkana Gišku i druge. Zanimljivo je da je BND u to vrijeme, pokazuju dokumenti, vodio istrage protiv druga dva čovjeka: jedan je agent SID-a, Službe za istraživanje i dokumentaciju Saveznog sekretarijata za inostrane poslove (SID SSIP-a), a drugi je bio neki Crnogorac Belević koji je imao lažni hrvatski identitet. To su ljudi koji su imali ulogu u praćenju Đurekovića, no i taj je dosje prikrila bavarske policija', otkrio je Nobilo.
