'Željko Rogošić je u Slobodnoj Dalmaciji četiri godine, u razdoblju od kolovoza 2001. pa do rujna 2005., u desetak velikih tekstova protiv mene pisao je pod čak dva pseudonima: Marijan Puntarić i Neven Katunarić. I ja sam ga zbog toga kazneno tužio. Naime, radi se o najvećem slučaju gospodarskog kriminala u Hrvatskoj i najvećem pravosudnom skandalu, a Rogošić je u svojim tekstovima sve lagao. Lagao je da sam lažirao bilancu i sklopio štetne ugovore i tako oštetio Jadroplov za 100 milijuna dolara. Bio je svjestan da piše laži i zato je pisao pod pseudonimom. Iza njega je stajala bivša uprava Jadroplova koju sam raskrinkao otkrivajući 58 krivotvorenih računa. Rogošiću je motiv bio da me se oblati kao krunskog svjedoka', kaže za Večernji list Toula.

Kaže kako je Rogošić pisao 'monstruozne laži' jer je njega kao krunskog svjedoka najprije trebalo smijeniti, potom i diskreditirati. Nakon 11 godina istrage, DORH je dokazao kako je Toula nevin. Tužba protiv Rogošića otišla je pak u zastaru.

'Slobodna Dalmacija je sudu potvrdila da je upravo Rogošić pisao pod pseudonimom te tekstove o meni. I sama ga je Slobodna, zbog njegovih pseudonima, kasnije ismijavala u rubrici Pomet. Eto, kako on sada laže o sebi, tako je prije lagao i o drugima. A isključivo zbog njegova pisanja 103 čovjeka su svojedobno na najbjedniji način otpuštena iz Jadroplova i on je svojim pisanjem apsolutno naštetio poslovanju tvrtke', kazao nam je o svom slučaju Toula, nimalo iznenađen što se Rogošić sada našao usred afere o falsificiranju. Posebno je istaknuo da ga Rogošić, pišući te tekstove o njemu, nikada nije nazvao za izjavu ili provjeru činjenica koje mu stavlja na teret.

Budući da je u vrijeme pisanja i objavljivanja navedenih tekstova potpisanih pseudonimima, bio Dražen Gudić glavni urednik Slobodne Dalmacije od 2001. do 2005. kaže da je Rogošić tada pisao pod pseudonimom jer je bio u 'nedefiniranom radnom odnosu u Nacionalu', a za Slobodnu je radio kao vanjski suradnik.

'Dopustio sam mu da koristi pseudonim, ali uz neke uvjete. Da sve o čemu piše mora potkrijepiti dokazima. Ipak, neki su njegovi tako napisani tekstovi kasnije bili osporavani. Izričiti je dogovor bio da se uvijek mora pitati i druga strana. U slučaju Jadroplova on je tvrdio da Toulinih izjava u tekstu nema jer Toula ne želi s njim razgovarati. A kako je tekstove pisao na temelju pribavljenih dokumenata, imao sam povjerenja. Uostalom, tada sam i ja zvao Toulu i o njemu su objavljivani tekstovi u kojima je on bio sugovornik. Toula je izazivao tada poprilične kontroverze i bilo je tu svačega. Kako je Jadroplov u to vrijeme bio značajna splitska tvrtka, a mi nismo imali novinara specijalista koji bi se time mogao baviti, o tome je pisao Rogošić koji je imao dobre izvore, mogao je nabaviti dokumente, koji se, istina, nisu uvijek pokazali vjerodostojnima. On je uvijek pokazivao volju da se uhvati velikih, jakih tema. Mi smo ga uvijek štitili, no kada je došlo do spora otkrili smo da je upravo on autor tih tekstova', detaljan je bio Gudić.

Upitan što bi Rogošić, prema njegovu mišljenju, sad trebao napraviti, vezano uz aferu na HTV-u, Gudić najprije govori da Rogošićevo kumstvo s Radmanom ne bi trebalo biti nikakav problem. 'No, falsificiranje biografije jest problem. I Rogošić bi sada trebao napraviti ono za što se zalagao u svojim tekstovima. Naime, ako se u tekstovima zalagao za to da netko tko je u bilo čemu zgriješio zbog toga iz principijelnih razloga odstupi s određene funkcije, onda bi i on trebao odstupiti s ove nove funkcije na koju je imenovan. Naravno, utvrdi li se najprije da je svoju biografiju zaista falsificirao. Ako je nekada pišući o drugima inzistirao na moralnom, poštenom i principijelnom, toga bi se sada i sam trebao pridržavati', zaključio je Dražen Gudić.