Obrazlažući odluku o smjeni generala Stanleya McChrystala dolaskom generala Davida Petraeusa na čelo savezničkih snaga u Afganistanu, Obama je pojasnio da je riječ o zamjeni ljudi, a ne o promjeni politike
'Neka se nitko ne zavarava: preuzet ćemo inicijativu talibanima, bit ćemo nemilosrdni s Al Kaidom i ojačat ćemo Afganistan i Pakistan', kazao je američki predsjednik.
Između izazova da se suoči s kritikama, mnogi smatraju opravdanima, generala Stanleya McChrystala, što bi značilo da tolerira neposluh vojske koja odgovara civilnim strukturama, ne samo u SAD-u nego i bilo kojoj demokraciji, te kompromitacije dosadašnjeg i budućeg tijeka rata u Afganistanu, Obama se odlučio za ovo drugo.
I to u vrlo osjetljivom trenutku, kada raste neraspoloženje Amerikanaca, kada se neke članice savezničke koalicije žele izvući iz vrućeg kotla (Kanada, naprimjer) i kada sve više zapovjednika priznaje da se rat ne dobiva, dapače, da otpornost talibana raste (nikako da padnu talibanske utvrde u Marji i Kandaharu).
Iako je Obama izjavio da se osobno nije osjetio uvrijeđen zbog žestokih kritika smijenjenog generala McChrystala u reportaži za The Rolling Stone, jasno je dao do znanja da bi generalov neposluh mogao biti opasan faktor za civilnu kontrolu rata u Afganistanu, ali i sve nezadovoljnijih struktura oružanih snaga.
Uostalom, ne zaboravlja Obama najjaču teoriju vezanu uz smaknuće Johna F. Kennedyja: da su ga dali ubiti oni kojima je JFK bio stao na žulj - proizvođači oružja i oni koji su zarađivali i uvijek zarađuju u ratovima SAD-a. Zaključak redatelja Olivera Stonea, autora filma 'JFK', jest da se ubojstvom Kennedyja u SAD-u zapravo dogodio državni udar.
McChrystal u reportaži za The Rolling Stone otkriva da se Obama među visokim časnicima na početku mandata osjećao prilično nesiguran i izgubljen. Stoga i energičnost koju je pokazao pozvavši u Washington McChrystala istog časa kada je bila dostupna internetska verzija polemične reportaže koja sutra stiže do kioska u tiskanom izdanju magazina.
Nitko tko shvaća načela demokratske kontrole oružanih snaga (zbog čega, manje-više, u Hrvatskoj trezveni ljudi smatraju ispravim i potrebnim Mesićevo umirovljenje pobunjenih hrvatskih generala) ne može zamjeriti Obami zbog odlučnosti u micanju generala McChrystala (službeno, predsjednik je prihvatio generalovu ostavku), ali tek će se vidjeti posljedice poremećaja u zapovjednim strukturama jer je McChrystal, kakav god bio, uspio pohvatati sve konce rata, što Petraeus tek mora učiniti.
Za sada Al Kaida već slavi političku pobjedu u ovom izvanrednom i kriznom stanju za saveznike čiji gubici rastu iz dana u dan, a da situacija ne terenu nije nimalo bolja za njih. Niti padaju talibanske utvrde, niti se kontroliraju gospodari rata, niti su presječeni lanci korupcije u koje su uvučeni i kadrovi SAD-a, a kako pokazuje izvještaj Kongresa o kojem smo pisali jučer, niti je Washington uspio, igrajući na kartu korumpiranog afganistanskog predsjednika Hamida Karzaija, instalirati adekvatnu i efikasnu vlast u Kabulu.
Uza sve to, malo je vjerojatno, bez obzira na njegovu dokazanu zapovjednu kvalitetu, da će generalu Petraeusu poći za rukom preokrenuti situaciju i izvući saveznike iz demoralizirajuće spirale u kojoj se nalaze.
U tom kontekstu, Obamino priznanje da saveznici tek moraju oduzeti talibanima inicijativu, unatoč velikoj savezničkoj ofenzivi koja je veljači pokrenuta u problematičnoj pokrajini Helmand, te da se Afganistan i Pakistan ne mogu snaći sami, govori da su Obamini planovi o povlačenju do srpnja iduće godine čista maštarija. I o tome je govorio McChrystal.
Ovaj general, za razliku od Petraeusa, koji je karijeru napravio za radnim stolom, napredovao je u Rangersima i nije imao poteškoće u tome da sa svojim vojnicima, bez posebne straže, sudjeluje u borbenim, često puta i opasnim noćnim akcijama u Iraku. Iako je bio svjestan da porast broja ubijenih afganistanskih civila nikako ne pomaže izlaznoj strategiji Obame i Bidena, u krupnim stvarima McChrystal se uopće nije slagao s Obaminom idejom o napuštanju Afganistana za godinu dana. I to je bit svega.
Možda nije dobro procijenio, možda je mislio da će mu reportaža u The Rolling Stoneu poslužiti kao i slična akcija lani, kada je preko novina navalio na Washington i kada je iskamčio od Obame novih 40.000 vojnika i veliku podršku Hillary Clinton koja je bila izjavila: 'Dajte Stanu sve što traži.'
Obama, po svemu sudeći, pojma nema kako se izvući iz Afganistana a da se nakon toga ne govori o porazu snaga SAD-a kao što je bilo nakon rata u Vijetnamu, u Somaliji i drugdje.
Izvorno, ova posljednja rečenica pripada Napoleonu, ali ju je McChrystal posvojio: 'Vodio sam rat a da nikoga nisam ništa pitao: nikakve koristi ne bi bilo da sam se morao usuglašavati s drugima. Ako razbijete naše snage u Afganistanu političkih trikovima, razbit ćete jedino što tamo za sada funkcionira: kohezija vojne doktrine, a onda ću vam nažalost morati reći da ste izgubili najbolju moguću priliku da red zavlada tom zemljom.'
Očito, američki je predsjednik osjetio da ga ne impresionira odviše ova mješavina testosterona, baruta, huliganizma i reakcionarskog domoljublja. No pitanje je što će Obama ponuditi zauzvrat.