Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. godine u Ogulinu u radničko-seljačkoj obitelji. Njegov otac je radio na gradilištima za nadnicu, dok se majka bavila poljoprivrednim poslovima. Zbog besparice se nakon završene ogulinske gimnazije prijavljuje na natječaj za Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA, a prema vlastitom sjećanju, na vojni poziv ga je privukao vizualno atraktivan natječaj koji je nudio mnoge pogodnosti, prije svega besplatno školovanje.

Za vojnu akademiju Stipetić se odlučuje nakon što su mu propali snovi o studiranju građevinarstva jer nije uspio ishoditi prijeko potrebnu stipendiju, a roditelji mu zbog loše materijalne situacije nisu mogli financirati željeni studij.

Prijavivši se 1956. godine na natječaj za vojnu akademiju, Stipetiću je želja bila postati pomorski časnik, no na upitniku je kao rezervu zaokružio i beogradsku Vojnu akademiju kopnene vojske, u koju je naposljetku i primljen, iako se nije nadao. Tri godine kasnije Stipetić s dobrim ocjenama završava spomenutu akademiju u činu potporučnika te ga šalju u Trebinje, gdje zapovijeda vodom inženjerijskog puka. Njegov vod izvodi brojne građevinske radove, počevši od dubrovačkog aerodroma, do zahtjevnih radova na Zelengori, Čvrsnici, Velebitu, Boki kotorskoj i Brijunima.

Na dužnosti tog udarnog voda proveo je tri godine, a njegovi podčinjeni prisjećaju ga se kao strogog, ali pravičnog zapovjednika koji se nikad nije iživljavao nad vojnicima te koji je vojniku uvijek prilazio prvenstveno kao čovjeku, zbog čega su ga izuzetno cijenili. Među njima je bio i bard hrvatskog glumišta Vanja Drach, koji je također bio jedan od zapovjednika građevinskih vodova.

Među najperspektivnijim časnicima JNA

Kao uzoriti časnik bivše JNA, Stipetić je 1967. godine predložen za polaznika Više vojne akademije Kopnene vojske u Beogradu, koju dvije godine kasnije završava s odličnim uspjehom. Odmah po završetku školovanja u činu kapetana prve klase odlazi u Lovran te zapovijeda bojnom. Već godinu kasnije, prije roka, uspješno polaže za čin majora te je prekomandiran za Karlovac, u kojem ostaje tek mjesec dana jer je njegov puk premješten u Zagreb.

Usporedo s dužnostima u zagrebačkom garnizonu, Stipetić je predložen za Ratnu školu JNA u Beogradu koju pohađaju isključivo najperspektivniji časnici tadašnje vojske. S njim nastavu pohađa i admiral Petar Šimić koji se kasnije kao zapovjednik splitske vojne oblasti pokazao kao jedan od najtvrdokornijih zagovaratelja Jugoslavije, a koji je tijekom jedne od žučnih sjednica vojnog vrha uoči raspada države doživio moždani udar i preminuo.

Stipetić tu prestižnu školu završava s odličnim uspjehom te je postavljen za zapovjednika Nastavnog inženjerijskog puka JNA u Karlovcu, gdje ga optužuju za nacionalističko-defetistički istup te je po nalogu Saveza komunista Jugoslavije smijenjen s mjesta zapovjednika puka.

>>> U Zagrebu preminuo general Petar Stipetić

Nakon smjene postavljen je na dužnost načelnika Katedre taktike u Školskom centru JNA u Karlovcu, ali nakon godinu i pol Stipetić je tražio premještaj u Republički štab Teritorijalne obrane Zagreba na mjesto voditelja tečajeva za pričuvne časnike JNA.

Sastanak s Tuđmanom u ilegali

Na toj poziciji bio je od 1979. godine, a vrlo brzo dobiva novu dužnost u vidu načelnika inženjerije u Petoj armijskoj oblasti sa zapovjedništvom u Zagrebu. Od 1986. do 1989. godine Stipetić je na dužnosti zapovjednika Zagreba, a godinu uoči raspada Jugoslavije provodi na dužnosti načelnika Operativnog odjela Pete vojne oblasti JNA. U skladu s funkcijom, Stipetić je iste godine promoviran u čin general-majora.

Tijekom Desetodnevnog rata u Sloveniji u lipnju 1991., načelnik Generalštaba JNA general-pukovnik Blagoje Adžić dolazi u Zagreb te oštro kritizira zapovjedništvo Pete vojne oblasti optužujući ih za traljavo odrađen posao i neprovođenje njegovih striktnih zapovijedi. Stipetić sagledava situaciju te napušta JNA i pridružuje se Hrvatskoj vojsci u nastajanju. U to vrijeme je već bio u kontaktu s generalom Martinom Špegeljom, koji je tada bio hrvatski ministar obrane.

>>> Matić: Ako se za nekoga može reći da je bio oficir i džentlmen, onda je to Petar Stipetić

U strogoj ilegali Stipetić se sastaje i s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, koji ga imenuje na najviše zapovjedne dužnosti novooformljene vojske, a prva funkcija koju je obnašao bila je ona zamjenika načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Antona Tusa, koji se pridružio Hrvatskoj vojsci kao posljednji predratni zapovjednik Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.

Stipetić dobiva čin general-bojnika, ali vrlo brzo, kao i Tus, dolazi u sukob s tadašnjim ministrom obrane Gojkom Šuškom zbog svojih čvrstih stavova i ustrajnosti na stručnosti pri donošenju važnih vojnih odluka. Naime, prema vlastitim tvrdnjama, HV je već krajem 1991. godine bila spreman za ofenzivno djelovanje pa su tako postrojbe započele s operacijom Otkos 10 i Orkan '91. na Bilogori i Papuku, a koje se smatraju prvim oslobodilačkim akcijama u Domovinskom ratu. Te pomno pripremane akcije su pak zaustavljene Sarajevskim primirjem.

Norčev ustašluk

Početkom 1992. godine Stipetić je prema Tuđmanovoj zapovijedi s povjerenikom Vlade RH Antom Karićem i pukovnikom Nikolom Rendulićem upućen u Gospić, gdje su zbog niza primjedbi trebali smijeniti zapovjednika 128. brigade HV-a generala Mirka Norca. Stipetić tom prilikom smjenjuje Norca, ali on odbija izvršiti zapovijed i izjavljuje kako je za njega 'jedini general Vjekoslav Maks Luburić'.

Stipetić o svemu izvještava Tuđmana, na što je predsjednik vrlo burno reagirao i donosi zapovijed da se situacija hitno riješi, no Norac ostaje na čelu obrane Gospića. Tuđman nekoliko mjeseci kasnije Stipetića imenuje zapovjednikom Zbornog područja (ZP) Osijek i slavonskog bojišta, a vrlo brzo potom seli ga u Zagreb, gdje postaje zapovjednikom Zbornog područja Zagreb.

U međuvremenu dolazi do pada Bosanske Posavine, za što Stipetić izravno proziva političko rukovodstvo Slavonskog Broda, među kojima su tadašnji gradonačelnik Jozo Meter, kao i za izravno miješanje u zapovijedanje Operativne grupe Posavina, što ubrzava pad većeg dijela tog strateški važnog područja.

General Stipetić tako ponašanje otvoreno naziva diverzijom i izdajom jer je isto rukovodstvo imalo izravan utjecaj na 108. brigadu koja se bez njegovog znanja i dopuštenja u noći na 6. listopada 1992. povukla preko Save u sigurnost Slavonskog Broda, što dovodi do potpunog rasula na bojištu te povlačenja i drugih postrojbi s prvih crta obrane.

Stipetić tom prilikom optužuje i generala Slobodana Praljka, koji je tada obnašao funkciju pomoćnika ministra obrane Gojka Šuška, osobito zbog širenja defetizma i panike među vojnicima, a prigovara i samom Šušku zbog njegovog inzistiranja da se djelatnici Uprave za političku djelatnost MORH-a odvoje od zapovjedništva slavonskog bojišta, što je onemogućilo otkrivanje neprijateljskih djelovanja unutar hrvatskih postrojbi.

Posavske sabotaže

General Stipetić je, naime, htio presijecanjem koridora u Bosanskoj Posavini, a koji je služio za opskrbljivanje srpskih snaga oružjem, naftom i streljivom, oslabiti srpsku moć ne samo u BiH, već i na okupiranim područjima u Hrvatskoj. Politička odluka da se koridor presiječe nikad nije donesena, a kad je general Stipetić to dva puta pokušao učiniti, bio je spriječen i sabotiran, drugi put nakon pokušaja odmah i smijenjen. O tom događaju Stipetić je javno progovorio 2009. godine na predstavljanju knjige Jerka Zovka 'Rat u Bosanskoj Posavini 1991', kazavši kako su za pad Posavine krivi zapovjednici postrojbi koje su kukavički napustile bojišnicu. 

Tijekom 1992. i 1993. godine Stipetić se nalazi na čelu pregovaračke komisije koja je pregovarala s mirovnim snagama Ujedinjenih naroda i srpskim pobunjenicima s okupiranog teritorija Hrvatske. S operacijom Medački džep general Stipetić, kao aktualni zapovjednik ZP-a Zagreb, u početku nije bio pobliže upoznat te je više doživljavao njezine posljedice, a to su bila učestala granatiranja Siska i Karlovca koji su bili njegova zona odgovornosti. Početkom rujna 1993. Stipetić prima hitni poziv generala Janka Bobetka da se po Tuđmanovom naređenju vrati u Zagreb, gdje mu predsjednik naređuje potpisivanje sporazuma o zaustavljanju napada i povlačenja HV-a. 

Prigovor generalu Janku Bobetku

Kad je general Stipetić došao s potpisivanjem do trećeg ili četvrtog primjerka sporazuma, general Bobetku mu je napomenuo da on to osobno 'ne bi nikada potpisao', a Stipetić mu odgovara 'kakav ste vi to čovjek koji mi naređuje ono što vi ne biste nikad učinili'. Naime, sporazumom je bilo predviđeno povlačenje u samo jednom danu, na što je general Stipetić reagirao i rekao kako je to nemoguće, pa je dogovoreno da se povlačenje obavi u tri dana. Nakon potpisivanja sporazuma o povlačenju general Stipetić se prema naredbi generala Bobetka uputio prema Gospiću, gdje je potpisano trebao ostvariti na terenu. Kada je došao u Gospić, naišao je na negodovanje vojnika, što ga nije iznenadilo, pa je zamolio generala Rahima Ademija da smiri situaciju, dok mu je general Mladen Markač poručio da ne dolazi u njegov sektor jer bi ga njegovi ljudi mogli likvidirati zbog potpisanog sporazuma.

Malo je poznato da je general Stipetić prvi hrvatski časnik koji je u svečanoj odori HV-a prošetao Kninom i to dok je još bio okupiran. Za vrijeme pregovora vođenih u Kninu, pod vodstvom dvojice mirovnih posrednika, lorda Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga, u hrvatskoj pregovaračkoj delegaciji bili su general Stipetić kao predstavnik vojske i pomoćnik ministra policije Joško Morić. Njih dvojica su se dogovorili da u Knin dođu u svečanim odorama HV-a na kojima će biti sva pripadajuća hrvatska obilježja, uključujući odlikovanja. Takav potez iživcirao je lorda Owena koji je odmah na početku pregovora upitao generala Stipetića i pomoćnika ministra Morića jesu li oni normalni i kako su mogli doći u odorama u Knin.

Nakon pregovaračkih misija Stipetić i nadalje obnaša dužnost zapovjednik ZP-a Zagreb sve do kolovoza 1994. godine, kada je smijenjen i poslan u Glavni stožer bez ikakvog rasporeda. U međuvremenu je promoviran u čin general-pukovnika, a u vrijeme Operacije Bljesak koordinira borbenim djelovanjima na pravcu Stara Gradiška-Okučani.

Spašavanje Oluje

Tijekom razrade plana za Operaciju Oluja, general Stipetić je obnašao dužnost pomoćnika načelnika Glavnog stožera za borbeni sektor. Aktivno je sudjelovao u razradi plana, a 3. kolovoza 1995. bio je član hrvatske delegacije u Ženevi na pregovorima s Milanom Babićem i ostalim vođama pobunjenih Srba. Stipetić je, naime, imao zadatak okončati te razgovore na način da Srbi pristanu na mirnu reintegraciju te da dobiju široku autonomiju. Nakon što je srpsko vodstvo odbilo mirnu reintegraciju predsjednik Tuđman je donio odluku o pokretanju operacije Oluja.

General Stipetić je po zapovjedi načelnika Glavnog stožera, generala Zvonimira Červenka upućen da zapovijeda obrambenim sektorom Istok, no 5. kolovoza ujutro naziva ga Tuđman i zapovijeda mu da zbog zastoja operacije Oluja preuzme zapovijedanje sektorom Sjever kod Petrinje od generala Ivana Basarca. Stipetić upozorava Tuđmana kako nije uputno u tijeku operacije smjenjivati zapovjednika, ali predsjednik inzistira riječima 'vi ste vojnik i ovo je zapovijed', poručivši mu još da mora uvesti red na bojištu.

>>> 'Topnički dnevnici ne vode se u ratu već u miru'

Već dan kasnije general Stipetić zapovijeda napadom na cijelom bojištu prema postojećim planovima. Rezultat toga bilo je to da HV već sutradan ujutro 7. kolovoza ulazi u Petrinju, zatim oko podne u Kostajnicu, a navečer i u Glinu. Nakon oslobođenja Gline generalu Stipetiću se obratio general UN-ovih snaga Peters s viješću da se srpske snage namjeravaju predati te da se zaustavi napredovanje HV-a. General Stipetić nije vjerovao tim vijestima te je samo naredio usporavanje napredovanja svojih postrojbi. Predaja srpskih snaga je bila dogovorena 8. kolovoza u 10 sati u bazi UN-a u Glini. No kako se predstavnici srpskih snaga tada nisu pojavili, general Stipetić je zaprijetio da će u 13 sati započeti topničku pripremu za daljnji napad iako su jedinice do tada već bile ušle u Dvor.

Školski primjer predaje

Vidjevši kako je vrag odnio šalu, 21. kordunski korpus srpskih snaga se predaje u 14 sati, a predaju generalu Stipetiću izvršava pukovnik Čedo Bulat, kojem je Stipetić za vrijeme službovanja u JNA bio zapovjednik. Sastavljajući dokument o predaji general Stipetić je pukovniku Bulatu sugerirao da civili koji žele ići put Srbije idu naprijed u koloni, a da poražena vojska čak i u predaji čuva zaleđe naroda koji je povukla za sobom. Međutim pukovnik Bulat nije poslušao savjet generala Stipetića, nego se striktno držao uputa iz Beograda i odlučio da se najprije povlače vojska i časnici, a narod neka ostane za njima.

>>> 'Srpski pukovnik vojnički je čestitao Hrvatskoj na pobjedi'

Na to je Stipetić reagirao rekavši pukovniku Bulatu neka radi što hoće kad očito nije svjestan povijesne odgovornosti pred kojom se nalazi. Da bi zapamtio ovu časnu pobjedu HV-a, pukovniku Bulatu i svim njegovim oficirima general Stipetić nije oduzeo osobno naoružanje. Zadnji put u povijesti je sličan slučaj predaje zabilježen u bitki za Staljingrad 1943. godine.

Nakon operacije Oluja general Stipetić se 10. kolovoza 1995. vratio u Zagreb, gdje je postavljen na novu dužnost unutar Glavnog stožera. Iako je bio zapovjednik Sjevernog sektora u operaciji Oluja, general Stipetić nikada nikome nije predao prijavak o svojem sudjelovanju u operaciji, a nikoga nije zanimalo ništa o predaji pukovnika Bulata, niti je ikada itko od generala Stipetića tražio pismeni zapisnik o tome. Kada je general Stipetić odlazio u mirovinu, taj je zapisnik predao u MORH-ovu arhivu.

Haški istražitelji ispitivali ga dva dana

Predsjednik Stjepan Mesić 10. ožujka 2000. godine imenuje generala Stipetić načelnikom Glavnog stožera te je na toj dužnosti ostao do 16. siječnja 2003. Dvije godine ranije istražitelji Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu tražili su razgovor sa Stipetićem u statusu osumnjičenika. General Stipetić odmah je pristao na razgovor s istražiteljima iako ga je tadašnji potpredsjednik Vlade Goran Granić stalno odgovarao od toga, govoreći mu da se ne žuri.

General Stipetić bio je ispitivan dva dana, ukupno više od 12 sati. Haški istražitelji htjeli su rasvijetliti brojne detalje vezane uz rat u Hrvatskoj, posebno ključne operacije Medački džep te Bljesak i Oluja. U kratkoj izjavi nakon dvodnevnog ispitivanja general Stipetić je rekao da su istražitelji bili korektni i da je zadovoljan razgovorima s istražiteljima suda u Haagu. Optužnica nikad nije podignuta.

General Stipetić, s generalom Tusom, jedini je bivši zapovjednik JNA kojemu je u Beogradu suđeno u odsutnosti zbog veleizdaje i dezerterstva. Stipetić je 8. rujna 1998. godine proglašen počasnim građaninom Ogulina, a 2012. i počasnim građaninom Gline. Jedan je od najodlikovanijih hrvatskih generala, a u sjećanju suboraca ostat će kao ogledni primjer časnika i džentlmena starog kova koji isključivo postupa prema pravilima ratnog prava i u skladu sa Ženevskom konvencijom.