Pod spolnim zlostavljanjem ne podrazumijeva se samo spolni čin, već i dodirivanje intimnih dijelova tijela, iskorištavanje djece u pornografske svrhe, kao i pedofilsko zbližavanje muškaraca s djevojčicama preko društvenih mreža, istaknula je ginekologinja Ana Tikvica Luetić na stručnom skupu koji je problemu spolnog zlostavljanja pristupio s medicinskog, psihijatrijskog i pravosudnog aspekta.

Seksualna zlostavljanja najčešća u okviru obitelji

Zlostavljanja se najčešće događaju u okviru obitelji, a počinitelji su djevojčici poznate osobe - u 30 posto slučajeva članovi obitelji, u 60 posto rodbina i poznanici, te samo u 10 posto nepoznate osobe. Zlostavljanje je teško dokazati jer o tome svi šute, a žrtva je ucijenjena zastrašivanjem, upozorila je Tikvica Luetić.

Hitna ginekološka služba često je prvo mjesto gdje dolaze spolno zlostavljanje djevojke, a ginekologinja Ingrid Marton smatra da bi se Hrvatska trebala ugledati na slovenski primjer, gdje postoje jasne procedure i upitnici u obradi žrtve spolnog nasilja.

Dolaze nam najčešće mlade djevojke u pratnji prijateljica i uopće se ne sjećaju što im se dogodilo. Prvo posumnjamo na nekakav narkotik ubačen u piće, poput GHB-a, kolokvijalnog naziva "tekući ecstasy" ili "droga za spojeve", rekla je Marton.

O tome kakva je medicinska obrada žrtve u Sloveniji ispričao je ginekolog Iztok Takač iz Maribora, istaknuvši rok od 72 sata za prikupljanje bioloških tragova za relevantan sudski dokaz.

U Sloveniji se na prijemu žrtve radi toksikološki nalaz za utvrđivanje prisutnosti alkohola i GBH-a, čije je upotreba sve češća. "Žrtva se ničega ne sjeća nakon što se probudila u nekoj hotelskoj sobi ili je ostavljena na ulici", kaže Takač.

Slovenski liječnici odmah prikupljaju biološke  dokaze, obavlja se ginekološki pregled, ali i pregled cijeloga tijela radi utvrđivanja ozljeda, testovi mokraće i trudnoće. Žrtvi se daje postkoitalna kontracepcija i upućuje se na psihološku i psihijatrijsku pomoć.

Hrvatski ginekolog Dubravko Habek, u osvrtu na ginekološko-forenzičku praksu vještaka, upozorio je na problem kasnih prijava spolnih zlostavljanja jer se ne mogu evidentirati dokazi.

Ne može se ginekološki dokazati silovanje nakon većeg protoka vremena

"Žrtva najčešće ne prijavljuje odmah zlostavljača zbog straha i prijetnji, a ne može se ginekološki dokazati silovanje koje se dogodilo nakon većeg protoka vremena", ističe Habek. 

Upozorio je i na porast spolnog zlostavljanja djece u pojedinim regijama, posebno u Sisačko-moslavačkoj, Međimurskoj i Varaždinskoj županiji.

Psihijatar Domagoj Vidović rekao je da psihičke posljedice seksualnog nasilja idu od osjećaja srama i tjeskobe do promjene osobnosti i teških oblika PTSP-a kod osoba koje su iskusile dugotrajno seksualno zlostavljanje u ratu.   

Tikvica Luetić napominje da se spolno zlostavljana djeca teže uklapaju u sredinu, imaju regresivna ponašanja i pokazuju pretjerani seksualni interes za svoju dob.

"Ta djeca kroz život kroče djelomično oštećena, s većom stopom anksioznosti, ovisnosti  i pokušaja samoubojstva", ustvrdila je Tikvica Luetić.

Pedijatri, kao i školski liječnici, često nisu dovoljno educirani da različite simptome, poput bolova u trbuhu, problema sa  spavanjem, mokrenja u krevet, kao promjene u defekaciji - tumače kao visokoindikativne za sumnju u spolno zlostavljanje.

Govoreći o kaznenopravnim aspektima vještačenja kaznenih djela protiv spolne slobode, predsjednik Visokog kaznenog suda Željko Horvatović naveo je da se kod nas godišnje prosječno prijave 93 kaznena djela protiv spolne slobode, od toga 40 silovanja.

Ustaljena je prijava oko 40 silovanja godišnje, no pravi je broj sigurno puno veći i ostaje skriven, istaknuo je.

Silovanje je teško dokazati na sudu čak i kada postoji obilje materijalnih tragova i više vještaka, jer je djelo počinjeno bez svjedoka u izoliranom prostoru.

Suci u velikim problemima kada treba utvrditi istinu

"Nikada nisam doživio da je silovatelj priznao, svaka suprotstavljena strana ima svoju verziju događaja - žrtva kaže da nije dala pristanak, a počinitelj tvrdi suprotno. Sudac je obično u velikom problemu utvrditi tko govori istinu", kaže Horvatović.

Za spolni čin uz upotrebu sile ili prijetnje počinitelj može dobiti zatvorsku kaznu od tri do deset godina. Ako nije koristio silu ni prijetnje, ali nije dobio ni pristanak druge osobe, može biti kažnjen zatvorom od jedne do pet godina.

Kazneni zakon uveo je spolnu neutralnost, što znači da počinitelj u heteroseksualnom odnosu može biti i muškarac i žena, muškarac u homoseksualnom odnosu ili žena prema ženi u lezbijskom odnosu.

Osim toga, zakon ne pravi razlike seksualnog nasilja u braku i izvan njega, te je napušteno patrijarhalno shvaćanje da muškarac u braku slobodno raspolaže ženinim seksualnim životom.