Prezentaciji je prisustvovao i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara s tri pročelnika i dva savjetnika te je nakon odslušanog kazao da Split 'nikada neće i ne smije biti nečiji bankomat'.

'Grad Split nikada nije bio umiješan u odnose između privatnog investitora i stranih banaka. Učinit ćemo sve da zaštitimo interese grada, a mnoge službe bavit će se ovim slučajem', najavio je Krstulović Opara.

Kružićeva prezentacija o slučaju Spaladium sažela je osnovne informacije: prema originalnom ugovoru, u Lori se uz dvoranu trebao naći golem kompleks koji je de facto trebao financirati sam sebe, a Grad Split bio je zaštićen nizom 'osigurača'.

Kompleks nije izgrađen, potom su propale tvrtke IGH, Konstruktor i Dalekovod, a nizom manevara dvije strane banke pokušale su teret kredita prebaciti na gradski proračun. Između ostalog, tajnim aneksima koje je potpisao bivši gradonačelnik Ivan Kuret i koji se danas osporavaju na sudovima te arbitražnim sporom koji su dobile - ali je zasad nepravomoćno sudski ukinut.

'Nikakva poveznica između stranih banaka i Grada Splita ne postoji, one imaju potraživanje samo od svog partnera kojeg su same birale i s kojim su sklopile ugovor o kreditu. One nemaju pravo od Grada Splita potraživati nijednu kunu, niti to građani Splita trebaju platiti. To odgovorno tvrdim', decidiran je Kružić.

Premda se oko Spaladiuma vodi nekoliko sporova na različitim sudovima, neslužbeno se doznaje da će Grad Split doista biti još aktivniji te samostalno pokrenuti postupak proglašenja ništetnosti famoznih 'Kuretovih aneksa'. To je pokušao sam Kružić, pa je u neobičnoj presudi nakon četiri godine procesa sutkinja zaključila da on 'nema pravni interes'. Žalio se i Grad Split, a USKOK je potom izuzeo svu dokumentaciju.

Dejan Kružić u sklopu svoje prezentacije predstavio je i dokument koji su svojedobno potpisali i ovjerili Grad Split i privatna tvrtka TPN te na osnovi uvida u gradsku arhivu dokazao da su ga banke naknadno potpisale, kad je već prošao javnobilježničku ovjeru, kako bi stvorile dojam da imaju neku vrstu odnosa s Gradom Splitom. Banke, kaže on, ovaj dokument koriste u jednom od procesa u Zagrebu dok ga skrivaju u procesima u Splitu.

'Nitko iz ovih banaka nikada ni s kim iz Grada Splita nije ni sjeo za stol ni za vrijeme sklapanja ugovora, ni kasnije. U alokaciji svih 155 rizika jasno je naznačeno da je financijski rizik na privatnom partneru, dakle građevinskim tvrtkama, a ne na Gradu', objasnio je Kružić.

Kao ilustraciju svojih tvrdnji koristi činjenicu da se za ugovor o kreditu vrijedan 46 milijuna eura 'ne zna mjesto gdje je uopće potpisan, niti je ijedna stranica parafirana', a u tekstu na engleskom jeziku neočekivano se pojavljuju hrvatske riječi i dijakritički znakovi.

U osnovi - građevinske tvrtke nisu ispunile ugovor o izgradnji cijelog kompleksa Spaladium, a banke koje su kreditirale isključivo njih i s Gradom Splitom nisu imale nikakve veze same trebaju prihvatiti posljedice svojih poslovnih poteza. Svi naknadni sumnjivi manevri, tvrdi Kružić, služe isključivo tome kako bi se Grad pokušao opljačkati za oko 600 milijuna kuna.

Još jedno otkriće njegove današnje prezentacije jest podatak da su na zemljištu u Lori, na kojem privatna tvrtka Sportski grad TPN ima tek pravo građenja, dvije austrijske banke upisale dodatne hipoteke vrijedne 16 milijuna eura, po Kružićevu mišljenju, također potpuno neosnovano.