Budući da nitko nije znao o koliko opasnoj bolesti je riječ, i sam je bio izložen riziku da se zarazi i umre kada su uzorci u djelomično oštećenom spremniku stigli u njegov laboratorij koji 1976. nije imao stroge uvjete sigurnosti.

Danas, nakon što je ubojiti mikrob odnio više od 2.600 života samo u 2014., u intervjuu za Spiegel kaže kako nikada nije mislio da bi se epidemija mogla proširiti u toliko država i odnijeti toliko života, jer su sva ranija izbijanja bolesti bila vrlo ograničena kako trajanjem tako i brojem inficiranih.

Kako je nastala 'savršena oluja'?

'Mislim da je to ono što ljudi nazivaju savršenom olujom: kada sve pojedinačne okolnosti postanu nešto gore od normalnih i kombiniraju se tako da stvore katastrofu', rekao je dr. Piot i objasnio: 'U ovoj je epidemiji od samog početka bilo mnogo nepovoljnih čimbenika. Neke uključene zemlje upravo su izlazile iz užasnih građanskih ratova, mnogi njihovi liječnici pobjegli su, a zdravstveni sustavi su se urušili. Primjerice, u cijeloj Liberiji (koja ima oko četiri milijuna stanovnika op. a.) 2010. postojao je svega 51 liječnik, a mnogi su od tada umrli od ebole.'

Belgijski znanstvenik, koji se također bavi istraživanjem HIV-a, a svojevremeno je bio i podtajnik Ujedinjenih naroda, kaže da je širenju virusa također značajno pridonijela činjenica da je nova epidemija izbila u gusto naseljenom području uz granice Gvineje, Sijera Leonea i Liberije.

'Budući da su ljudi u tim krajevima ekstremno pokretljivi, bilo je puno teže nego inače pratiti tko je došao u kontakt sa zaraženim ljudima. Kako se mrtvi ondje tradicionalno pokapaju u gradovima i selima u kojima su rođeni, izuzetno zarazni leševi putovali su naprijed, nazad preko granica u taksijima i kamionetima. Rezultat je da je epidemija buknula na brojim mjestima', kaže Piot.

U velikim gradovima kao što su Monrovia i Freetown, ističe, osobito u kaotičnim sirotinjskim četvrtima, gotovo je nemoguće pronaći sve ljude koji su bili u kontaktu sa zaraženom osobom, koliko god se trudili.

'Zato sam također zabrinut za Nigeriju. U toj zemlji ima megagradova kao što su Lagos i Port Harcourt, a ako se virus počne ondje širiti, bit će to nezamisliva katastrofa... Svima nam treba biti jasno da ovo više nije epidemija. Ovo je humanitarna katastrofa. Nije nam neophodno samo osoblje, već i stručnjaci za logistiku, kamioni, džipovi i hrana. Ovakva epidemija može destabilizirati cijele regije', upozorio je.

Piot kaže da ga također jako brine mogućnost da se epidemija prenese u Indiju preko indijskih radnika, inženjera i trgovaca u Zapadnoj Africi.

'Liječnici i medicinske sestre u Indiji također često ne nose zaštitne rukavice. Oni bi se odmah zarazili i raširili virus', kaže Piot.

Ima li što utješno?

Prema Piotovim projekcijama, možemo se tješiti da virus u razvijenim zapadnim zemljama zbog visokih standarda higijene i dobrih medicinskih uvjeta vjerojatno ne bi mogao zaraziti veliki broj ljudi. Također je, smatra, vrlo mala mogućnost da virus mutira tako da se počne prenositi preko zraka. No s druge strane postoji određena vjerojatnost da će virus koji dokazano mutira promijeniti ponašanje tako da će oboljeli dulje preživljavati bolest.

'Iz perspektive virusa nije dobro da domaćin u kojem se žele razmnožavati prebrzo umre. Za njih bi bilo mnogo bolje da nam omoguće da dulje živimo... Mutacija koja bi dozvolila pacijentima da žive nekoliko tjedana dulje omogućila bi da virus zarazi mnogo veći broj ljudi nego što je to sada slučaj', naglasio je Piot.

Virus prijeti desecima milijuna!

Jedno novo britansko istraživanje pokazalo je da bi se ebola mogla proširiti u još 15 afričkih zemalja, među kojima u Ganu, Kamerun, Obalu Bjelokosti, Gabon, Burundi i Srednjoafričku Republiku te ugroziti oko 70 milijuna ljudi.

Autori studije, na čelu s Nickom Goldingom s odjela za zoologiju na Oxfordu, ističu kako njihove karte pokazuju da je rezervoar virusa ebole u životinjskoj populaciji (virus se sa šišmiša prenosi na druge životinje) mnogo veći nego što se ranije mislilo.