'Najozbiljniji zdravstveni problem povezan s nepovoljnim utjecajem školskih torba na dječje zdravlje bol je u donjem dijelu leda koja se može javiti i u cijelom mišićno-koštanom sustavu. Kao negativne posljedice javljaju se još nepravilno držanje, umor, iscrpljenost te lošija koncentracija u školi, odnosno lošiji školski uspjeh. Stručnjaci su utvrdili da bi školske torbe trebale težiti između 10 i 15 posto težine tijela djeteta. Istražene su i druge značajke školskih torbi koje mogu utjecati na zdravlje učenika’, objašnjava dr. sc. Dijana Mayer, specijalistica epidemiologije iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Provedenim istraživanja zaključeno je koliko teška smije biti školska torba jednog prvašića.

'Novije istraživanje američkih i novozelandskih autora (Kistner i suradnici; MackieHW i Legg) pokazalo je da težina torbe treba biti limitirana čak na 10 posto težine tijela djeteta jer već težina od 15 posto ili 20 posto u odnosu na 10 posto povećava izglede za naginjanje glave prema naprijed, subjektivne zdravstvene smetnje djeteta poput umora, iscrpljenosti i boli u leđima, te poteškoće u hodanju i održavanju ravnoteže', kaže Mayer.

Različite torbe - različiti problemi

Različiti oblici boli pojedinih dijelova tijela ovise o tome kakvu i kako školsku torbu nosi dijete.
'Torbe koje se nose sprijeda kao i torbe koje se nose sprijeda i straga (na leđima) imaju manji negativan utjecaj na tjelesno držanje djece nego torbe koje se nose samo na leđima. Torbe na jedno rame povezane su s većom učestalošću respiratornih disfunkcija i većim promjenama u tjelesnom držanju djece nego torbe koje se nose na oba ramena. Viši položaj torbe (tereta) na leđima u odnosu na niži položaj povezan je s manjim osjećajem pritiska na ramenima. Viši ili niži položaj torbe (tereta) na leđima ne utječe na tjelesno držanje djece. Jače ili slabije stegnute naramenice torbe ne utječu na držanje, osjećaj nelagode i ravnotežu djece', govori Mayer.

Osim torbe, bol u leđima školarac može osjetiti i iz drugih razloga. 'Bol u donjem dijelu leđa kao i u ostalim dijelovima mišićno-koštanog sustava osim uz školske torbe, povezana je i s dugotrajnim sjedenjem, posebno u nepravilnim i neprirodnim položajima te nedovoljnim kretanjem i vježbanjem', smatra specijalistica.

Prema raspoloživim podacima prazna torba bi trebala treba biti što lakša (varijacije u masi prazne torbe mogu biti i više od 0,5 kg). 'Treba imati remenje za oba ramena, na što višem položaju u odnosu na kralježnički stup. Nema jasnih znanstvenih dokaza o prednostima anatomskih, ergonomskih i sličnih (obično skupljih) torba u odnosu na obične torbe. Nošenje torbe na oba ramena. Što lakša i manja pernica, bilježnice i druga oprema. Nošenje u školu samo onih knjiga i pribora koji je neophodan (prema rasporedu sati i uputama nastavnika/učitelja). Jesti u školskoj kuhinji i piti vodu u školi (a ne nositi od kuće). Izbjegavati dugotrajno sjedenje (posebno u nepravilnim i čudnim pozicijama) bez kretanja i vježbanja, a posebno ograničiti vrijeme pred ekranom (najviše ukupno dva sata dnevno pred svim ekranima: TV, računalo, konzole, mobitel i dr.)', zaključuje Mayer.

Pomodnost školskih torbi

Današnja djeca, čak i kada idu tek u prvi razred osnovne škole, imaju posebne zahtjeve oko izgleda školske torbe.

'Kao majka dva učenika koji će sad pohađati 6. i 3. razred, i koja je već kupila nekoliko torba različitih proizvođača (i kao netko tko živi na selu), mogu vam reći da mi se čini da je pomodarstvo, kako u izboru torba tako i odjeće više prisutno u gradovima nego na selu. Cijena torbe ovisi o proizvođaču. Imala sam prilike kupiti torbe od četiri različita proizvođača i mogu reći da najviša cijena ne znači uvijek i najbolju kvalitetu. Najbolje u omjeru uloženog novca i dobivene kvalitete su mi se pokazale torbe određene marke koje sam znala naći na akcijama vrlo povoljno', priča Ljiljana Ćenan, predsjednica KoHOM-a (Koordinacija hrvatske obiteljske medicine) Vukovarsko-srijemske županije i majka dvoje osnovnoškolske djece.

Cijena i kvaliteta nisu povezane

Ova liječnica i majka zadovoljna je izgledom današnjih torba za prvašića, no nisu dovoljno dobre za djecu koja su malo starija.
'Torbe za prvašiće uglavnom zadovoljavaju određene standarde - imaju široke podstavljene naramenice, podstavljenu (anatomsku) stražnju stranu, fluorescentne oznake zbog vidljivosti u mraku, manje ili više su teške (a masa torbe vrlo je važna). Problem je kod starije djece koja negdje nakon 4. razreda ne žele više nositi te torbe za prvašiće već sve češće kupuju ruksake koji nemaju čvrst oblik, niti išta od toga što štiti leđa djeteta u razvoju od tereta koji svakodnevno nose', smatra Ćenan.

Smatra kako je ipak važnije da je torba ugodna i kvalitetna, a ne da je oslikana pojedinim likovima animiranih filmova.

'Iz svog (ograničenog) iskustva bih rekla da pomodne torbe s likovima koje djeca prepoznaju i vole nisu nužno ni kvalitetnije. Pri kupnji torbe najbolje bi bilo voditi dijete sa sobom da proba kako mu leži na leđima jer ne odgovara svaka torba svakom djetetu. I svakako obratiti pažnju na mekanu stražnju stranu torbe, široke, podstavljene naramenice i oznake za vidljivost u mraku', savjetuje majka.

Problemi koje treba hitno riješiti

S liječničke točke gledišta gospođa Ćenan se osvrnula na nekoliko problema s kojima se susreću i djeca i roditelji, a kojima bi trebalo posvetiti više pažnje.
'Prvi je problem težina torba koju djeca nose svakodnevno. Težina se kretala oko 11 kilograma. Bilo je dana kad je bila i teža. Kao liječnica u selu u kojem radim i živim, relativno dobro surađujem i komuniciram s ravnateljem, učiteljima i profesorima škole u koju idu moja djeca, ali i mnogi moji mali pacijenti. Nekoliko puta sam ukazala na problem teških torba, ali nismo se uopće pomakli s mjesta. Zašto djeca svakodnevno moraju nositi udžbenike, radne bilježnice, bilježnice mnogih predmeta, plus obuću za preobuku?' upozorila je naša sugovornica.

Drugi problem na koji je ova obiteljska liječnica ukazala školska je prehrana.
'Više puta se u medijima pisalo o tome koliki je broj gladne djece u školama, no nažalost političari su se dočepali te teme i izopačili je u pokušajima da dobiju jeftine političke bodove i da oblate protivnika. Činjenica je da je školska prehrana samo u malom broju škola u Hrvatskoj u skladu s principima zdrave prehrane. Da samo mali broj škola svojim učenicima daje kuhani obrok. U većini drugih škola djeca dobiju buhtlu s čokoladom ili pekmezom, kiflu i (voćni) jogurt, komad pizze ili hrenovku u kifli', ističe.

Treći su alarmantan problem, prema doktorici Ćenan, kafići i kladionice koji se gotovo svakodnevno otvaraju u blizini škola. 'Po mom mišljenju, ali i mišljenju drugih roditelja, takvim sadržajima nije mjesto kod škole. Mislim da vam ne bi bilo teško kad počne školska godina obići tih nekoliko kafića, sjesti i pratiti koliko djece sjedi u njima (a roditelji im najvjerojatnije misle kako su u školi i prate nastavu), što piju i kako se ponašaju', objasnila je.