Saša Bajilo, član udruge Povjerenstva za analizu i preporuke primjene indijske konoplje u medicinske svrhe, obrazložio je povijesni razvoj kanabisa i njegovoj ljekovitosti. Naglašavajući kako su sintetički proizvedeni lijekovi jedno, a biljka kao dar prirode 'Boga' ili 'univerzuma' drugo.

Prema nekim procjenama u Hrvatsku se uvozi oko 10 tona kanabisa godišnje, kazao je Bajilo. Nutricionistička istraživanja konopljinih sjemenki, dodaje, govore da nemaju premca u hranjivosti, sadrže antioksidanse, bjelančevine, karotene, fitosterole, fosfolipide, minerale, jedan su od najvećih izvora proteina u prirodi. Izvor su vitamina, bjelančevina i aminokiseline, a blagotvorna su za liječenje epilipsije, multipla skleroze i drugih bolesti.

Analize su pokazale i visoki ekonomski potencijal koji pruža proizvodnja konoplje. Uzgajanje konoplje kao i prerada nekada je bio jedan od najunosnijih poslova u svijetu, do 20. stoljeća bila je najisplativiji usjev na tržištu. Koristi se kao hrana, lijek, miris, energent, gradivni i odjevni materijal, stočna hrana, za industrijske proizvode, kao i 'uživanje'. Ekološki održiva konoplja ne zahtijeva herbicide i pesticide kod uzgoja, stvara humus, čisti tlo i upija velike količine ugljika iz atmosfere, istaknuto je na tribini.

Tihana Petrović Leš s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju, predstavila je važnost konoplje za izgradnju hrvatskog nacionalnog identiteta. Narodne nošnje, njihova izrada i značenje, ističe, bitni su za hrvatsku tradiciju, a ujedno sudjeluju u izgradnji lokalnih identiteta. Tradicija upotrebe konoplje u Hrvatsku dolazi iz srednje Europe. Biljka raste čak do 2.5 metara i zbog teškog procesa obrade, taj su posao radili i muškarci, tkalci. Smanjenom proizvodnjom narodnih nošnji, od kudelje su se više pravile prostirke, vreće za različite namjene... Imala je kudelja svoje magijske i simboličke moći, prema narodnim običajima na poklade 'skakalo se u vis' uz uzvik 'neka ti konoplja bude i viša, za dobru godinu'. Posljednji dijelovi strojeva za obradu konoplje prodani su 2006. godine, a Baranja svoju tradiciju obrade čuva do 1960-ih.

Kustosica Etnografskog muzeja Gordana Viljetić svoje izlaganje usmjerila je prema narodnoj medicini. U tzv. ljekarušama za ljude i životinje u koje su se stoljećima zapisivali narodni lijekovi, a najviše ih je sačuvano iz 19. i 20. stoljeća, spominju se 'izvorne recepture' i blagotvorna svojstva konoplje za kožne i crijevne bolesti, opekline, za uho, kašalj, grčeve, srce, za zmijski ugriz ili bolesnu stoku. Spominje se konoplja i kao apotropej pa ako njome vežemo djetetu pupkovinu 'bit će zdravo'. I životinje prepoznaju tu biljku, jer postoje svjedočanstva da jeleni kopaju konopljino korijenje ukoliko imaju otvorene rane, rekla je Viljetić.

Slavko Sakoman iz Povjerenstva za analizu i preporuke primjene indijske konoplje/kanabinoida u medicinske svrhe, objasnio je koje su medicinske indikacije za korištenje ove biljke. U kanabisu se kriju brojni sastojci, poznati su samo neki, o drugim spojevima imamo vrlo malo znanje. Štetnim posljedicama konzumacije kanabisa možemo navesti bolesti kao depresija, paranoja, shizofrenija, PTSP, psihotični poremećaji, paranoidna psihoza i slično za što može biti slučaj kod svakog prekomjernog korištenja lijekova. Konoplja je dobar antibiotik, navodi.