Borislav Savić, 90-tih tajnik vukovarskog SDS-a, za Večernji list prisjetio se događaja od prije 22 godine kada je s predsjednikom SDS-a Vukovar Goranom Hadžićem na katolički Uskrs bio uhićen na Plitvicama i tvrdi kako je sve to bilo dogovoreno između hrvatske i srpske strane, kao što je bilo dogovoreno i nadzirano sve ono što će se događati poslije – od pada Vukovara i okupacije trećine teritorija neovisne i od svijeta priznate Hrvatske do sredine siječnja 1998. i završetka mirne reintegracije
'Plitvice, Pakrac, uhićenje Arkana, sve je to dogovorena predigra sukoba koji slijede, a ideja o sukobu tinjala je unazad deset godina, još za vrijeme komunista. Naš SDS je osnovala srpska tajna služba i Jovan Rašković samo je figurirao kao predsjednik stranke. Obje strane, a Zagreb i Beograd bili su na stalnoj vezi, tada su radile na tome da dođe do sukoba jer u pozadini je svakog sukoba pljačka i otimačina. Srpske tajne službe nadzirale su Arkana, Veljka Džakulu, a i Goran Hadžić radio je za njih. To sam znao pa se baš i nisam gurao u prve redove, iako sam znao da je Goran 'poluinteligent' i da jedva uspijeva sastaviti dvije suvisle rečenice. On je govorio ono što mu je rekao Milošević koji je bio vrhunski manipulator. Dakako, sve je to bilo uz znanje novih i starih sigurnosnih službi, generala Kadijevića, šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića i njegova agenta Tokića. Izgon Srba isto je bio planiran, još u vrijeme komunista, pa je na 14. kongresu, kada su slovenska i hrvatska delegacija izlazile, Račan hrvatskim Srbima iz delegacije koji su ga pitali: 'Što je s nama?' odgovorio: 'Vi se njihovi', pokazujući na srpske komuniste koji su ostali u dvorani' kazao je Savić za Večernji list.
O samom uhićenju na Plitvicama priča u detalje i tvrdi kako ga nije jednog trenutka nije bilo strah iako je znao da će biti pretučen, ali je koristio tehniku disanja da bi suzbio strah. Naravno, prema Saviću, i plitvički sukob bio je dogovoren.
'Vraćali smo se iz Obrovca, kamo smo išli urazumiti Milana Babića, i prenoćili smo na Plitvicama u hotelu. Oko 4.30 probudio nas je megafon koji poziva na predaju. Rekao sam Goranu neka ode na recepciju vidjeti što se događa, iako sam znao o čemu je riječ i otišao sam se tuširati. Goran se vratio, bio je jako uplašen i povikao je: 'Ovdje je rat, a ti se tuširaš!' Rekao sm mu neka se i on istušira jer vjerojatno dugo nećemo imati priliku. Smirivao sam ga i predlagao da krenemo kući u Vukovar i pozvao ga na uskrsni ručak jer je moja supruga Hrvatica. Zaustavila nas je policija i kada smo se predstavili, pretražili su našu prtljagu i kod Gorana pronašli pištolj. Dok smo stajali uzdignutih ruku, čuo sam kako je, valjda zapovjednik, preko veze rekao nekome: 'Vratite ih nazad'. Mislim da je to bio glas Josipa Lucića, ali nas nisu vratili već su nas odmah počeli tući rukama, nogama, kundacima i to maltretiranje trajalo je dva ili tri sata. Jednom plećatom policajcu, koji se zaletio da me kundakom udari u glavu, trznuo sam glavom pa me promašio i bio jako ljutit. Potom su nas odvezli u Karlovac u neku zgradu preko puta sportske dvorane, gdje su nas pregledali liječnici, a i suci su ondje bili, no nikakvu tužbu nisu podigli protiv nas. Postupak je dalje bio korektan, nisu nas tukli, a lisice su nam samo ovlaš stavili na ruke. Posjeli su nas u kombi, u kojemu je bio i Željko Sačić, i odvezli u Zagreb u zatvorsku bolnicu, gdje smo se izležavali. Ondje nas je posjetio Degoricija i čestitao nam Uskrs. Nakon tri dana, mislim, Degoricija i Josip Boljkovac odvezli su nas svojim automobilima kući u Vukovar jer tog su dana imali nekakav sastanak u Općini u Vukovaru. Taj sukob na Plitvicama također je bio dogovoren, kao što je bilo dogovoreno da nema mnogo žrtava, pa je zato na hrvatskoj strani poginuo Jović, a na našoj neki mesar, ne znam mu ime. Nije bilo tamo uniformiranih Srba, a oni koji su bili zarobljeni, na njih su stavili vojne jakne samo za slikanje', rekao je Savić za Večernji list.
