Od 1. srpnja Poljska predsjeda vijećem Europske unije , u svibnju su predstavili logo za svoj mandat od 184 dana, s uzlaznim raznobojnim strelicama i zastavom koja se referira na poznati emblem pokreta Solidaność. Dizajn potpisuje isti autor kao i 1980. – Jerzy Janiszewski.

Pola posla oko predsjedanja je, dakle, obavljeno, s obzirom na to da šestomjesečno rotiranje zemalja na mjestu predjednika EU nema ni izbliza težinu kakvu samo ime sugerira. Dvije ključne domene, financije i vanjska politika, pod strogim su uzdama predsjednika Europskog vijeća Hermana Van Rompuya, odnosno visoke predstavnice za vanjske poslove Catherine Ashton. Ukupna politička strategija i ideologija Bruxellesa pod totalnom je ingerencijom Europskog vijeća, tj. zbora predsjednika i premijera zemalja članica. Drugo, mandat od pola godine je taman dovoljan da se problemi naznače, stave naglasci po ćefu zemalja koje predsjedaju i priča završava bez konkretnijih rezultata. Nemalo je glasova u središnjici Unije o besmislu institucije zemlje-predsjedatelja Vijeća EU, jer joj je uloga svedena na koordinaciju, dogovaranje sastanaka i pokoji samit, bez stvarne političke težine i košta previše para.

Jedino ako sve skupa ne shvatimo kao malu školu globane diplomacije za članice koje dosada nisu imale priliku biti u navedenoj funkciji, baš kao što je slučaj s Poljskom koja ulijeće na briselski stolac u petoj brzini i s velikim ambicijama. To se valjda i očekuje od neiskusnijih igračea. Ipak, koliko god manevarski prostor bio skučen, da vidimo na ćemu će Poljaci inzistirati i koje su im europske teme prirasle srcu.

Najmnogoljudnija slavenska braća unutar Unije će, očekivano, pokušati unaprijediti partnerstvo Europe sa istočnim susjedima. Ponajprije s Ukrajinom, Moldavijom, Rusijom i Bjelorusijom. U ime toga će biti organiziran Samit istočnog parntnerstva u Varšavi u rujnu, s posebnim fokusom na Bjelorusiju, najtvrđeg europskog susjeda. No istok će u poljskom slučaju značiti i Srednji istok, tako da će pokušati primijeniti dokument Zadužbina za demokraciju, izvorno napisan za zemlje bivšeg Istočnog bloka, na zemlje Arapskog proljeća i Sjevernu Afriku. Zanimljiva situacija u kojoj dojučerašnji režim iz željezne zavjese totalitarizma sada želi koordinirati razvoj demokracije s onu stranu Mediterana. Neka im je sa srećom.

Zatim, Poljacima je na duši i pitanje obrane. OK, vjerojatno su jedni od najpozvanijih reći pokoju na tu temu jer vojno nadmašuju veliku većinu članica. EU se pokazao disfunkcionalan kada je riječ o intervenciji u Libiji, a poljski ministar Mikolaj Dowgielewicz misli da su mogli imati bolje civilno i vojno planiranje na samom početku akcije. Ništa novo. Poljska će pokrenuti razgovore o stalnim vojnim bazama i postrojbama, nešto što definitivno neće učiniti Danska ili Cipar koji će zasjesti na isti stolac u 2012.

Velika tema bit će i energija. Iz povijesnih razoga Poljaci žele biti što manje ovisni o ruskom plinu. Zemlja im je bogata tzv. plinom iz škriljaca čija je proizodnja ekološki upitna jer nerijetko dovodi do zagađenja okolnih voda, tako da će se u najboljem slučaju o tome tek pokrenuti razgovor. Baš kao što će se dogoditi i za drugi vrući krumpir EU-a, definiciju budžeta za razdoblje od 2014. do 2020. Odradit će se 12 sastanaka, a problem će Poljacima biti upravo to što predsjedaju. Naime, u tom slučaju moraju biti neutralni i staviti zagrade oko vlastitih inicijativa. Dobra vijest za Poljake, a loša za sve koji plaćaju birokratsko kazalište oko dogovora budućeg budžeta je ta da se isti, uz gomilu konflikata, razmahanih ruku i lupanja nogama u pod, uglavnom proglašava u zadnjoj sekundi predviđenog roka. Ta će sekunda doći za otprilike dvije godine.

Premda još nije članica eurozone, Poljska će također promovirati Akt o jedinstvenom tržištu EU-a. Minus u kredibilitetu je činjenica da još nemaju euro. Plus je što im je ekonomija bila praktički netaknuta recesijom. Ukratko, Varšava želi više ekonomskog optimizma, barem onog retoričkog, dok će poljska zastupnica u europskom prlamentu Danuta Hübner reći da se treba promijeniti logika shvaćanja Bruxelleske ekonomije. Za razliku od nacionalnih, koje su pod režimom štednje, ova treba biti okrenuta investicijama.

Koliko je funkcija zemlje predsjednice EU-a bitna, posvjedočiti će i parlamentarni izbori u Poljskoj u listopadu. Očekivanje je da će vlada Donalda Tuska kroz solidno vrijeme zaboraviti na počasnu ulogu u europskoj središnjici i pozabaviti se daleko važnijom utakmicom na domaćem terenu. K tome, ako pobijedi opozicija Jaroslawa Kaczynskog, period europske nezainteresiranosti mogao bi se produljiti do kraja poljskog mandata, dok traje primopredaja vlasti u zemlji.

Ukratko, Poljaci imaju puno želja i malo vremena. Tko ne bi bio solidaran?