Pošast koja je napala brojne europske gradove, a u Parizu čak i zaprijetila održavanju Olimpijskih igara, stigla je u Hrvatsku. Nakon što je objavljeno da su stjenice poharale splitski zatvor, doznaje se da problema s tim nametnicima imaju i u neboderu u Rijeci. Dio stanara, među kojima su i djeca, imaju plikove po cijelom tijelu
Koliko se često pojavljuju u Hrvatskoj, gdje ih ima najviše te kako ih prevenirati, objašnjavaju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ). Stjeničavost u posljednjem desetljeću bilježi značajan porast u svijetu, objašnjavaju na stranicama Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije.
Kućne stjenice hrane se krvlju, a rasprostranjene su na gotovo svim kontinentima. Uglavnom se nalaze u područjima s umjerenom klimom. Tijekom života mogu producirati do 200 jaja, nekada i više, do 500. Žive šest do 12 mjeseci, a neke nove studije govore da žive i značajno duže u uvjetima nedostatka hrane. Odrasla stjenica može preživjeti bez hrane do pet mjeseci.
vezane vijesti
'Hrane se obično noću i to krvlju čovjeka i sisavaca, a u njihovom nedostatku napadaju i ptice, žabe i guštere. Privlače ih toplina i ugljični dioksid (CO2). Hranjenje je bezbolno, jer stjenica probija kožu s dvije šuplje cjevčice - jednom cjevčicom injektira slinu koja sadrži antikoagulanse za sprečavanje zgrušavanja krvi i anestetike, tako da domaćin ništa ne osjeća, a drugom povlači krv. Nimfe (mlade stjenice) se hrane kraće, svega tri minute, dok odrasla stjenica uzima obrok 10 do 15 minuta, nakon čega se vraća u svoje skrovište probavljati hranu. Hrane se svakih pet do 10 dana', objašnjavaju na stranicama Zavoda za javno zdravstvo.
Dok je pojava stjenica nekada bila osobina siromašnih i zapuštenih prostora, one su se sada prilagodile novim uvjetima i uspješno osvajaju nova područja. Na meti su im luksuzni stanovi, hoteli, hosteli, a ponekad i škole i bolnice. U Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije navode da u Hrvatskoj zadnjih godina bilježe porast stjeničavosti u svim županijama, uz povećanu pojavnost u turistički orijentiranim županijama.
'Problematika stjenica je uglavnom povezana s pojavnosti u različitim transportnim sredstvima poput zrakoplova, kruzera, autobusa, vlakova, brodova i jahti, pa takvu pojavu nazivamo putničko-turističkom infestacijom. Pojavnost stjenica na našem prostoru s pravom možemo tumačiti kao posljedicu dolaska turista iz raznih dijelova svijeta i bolje prometne povezanosti s udaljenim destinacijama. Često mijenjanje turističkih destinacija, raširenost putovanja zrakoplovima, odvojeno putovanje prtljage od putnika i mnogobrojni drugi faktori omogućuju pasivan prijenos stjenica koje su zavučene u naborima prtljage, odjeće i općenito u samim prijevoznim sredstvima. Kada se stjenice donesu na neku destinaciju, koriste sve moguće načine širenja u novoj sredini, npr. preko starog namještaja, razne opreme, pokućstva, garderobe, ali i migracijom u susjedne prostore, sve u svrhu potrage za hranom', objašnjavaju način na koji se stjenice šire u Zavodu za javno zdravstvo.
Stjenice obitavaju u pukotinama zidova, podova, stropova, namještaja, ispod lajsni, okvira prozora, štokova vrata, ispod tapeta, između rubova i nabora posteljine i madraca, u okvirima slika, uz električne vodove, ispod utičnica, tapeciranog namještaja...
'Odrasle stjenice nalikuju sjemenkama jabuke, imaju karakterističan sladunjav miris, sličan mirisu plijesni, čak se uspoređuju s mirisom svježih malina. Miris se javlja pri većoj infestaciji ili kada se stjenice nagnječe. Možemo ih uočiti i po crnim točkicama koje ostaju od njihovog izmeta te po krvavim tragovima na posteljini nakon njihovog hranjenja', opisuju u Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije kako ih se može uočiti. Objašnjavaju da su stjenice nametnici od javnozdravstvenog značenja uglavnom zbog njihovih neugodnih uboda, a mogu predstavljati i ozbiljan zdravstveni problem zbog psihološkog stresa uzrokovanog ubodima.
'Koliko je poznato, stjenice NE prenose uzročnike zaraznih bolesti. Unatoč činjenici da nemaju ulogu kao vektori (prijenosnici) uzročnika zaraznih bolesti, stjenice imaju javnozdravstveno značenje zbog lokalnih kožnih reakcija na ubode i zbog mogućeg izazivanja anemije u ljudi koji žive u trajno infestiranim prostorima. Kod nekih osoba ubodi stjenica uzrokuju ozbiljan psihološki stres. Kožne reakcije su posljedice tvari koje stjenice ubrizgavanju prilikom uzimanja obroka krvi. Najčešće lokalne reakcije javljaju se u obliku promjena nalik na one kod uboda komaraca. Kod preosjetljivih pojedinaca mogu se javiti i sistemske alergijske reakcije, sve do najtežeg oblika, tj. anafilaktičkog šoka.
Reakcije na ubode mogu biti odgođene do devet dana prije nego se pojave lezije, što može izazvati zabunu u pogledu porijekla ugriza. Alergijske reakcije se obično javljaju unutar jednog do 24 sata, a uključuju uzdignute crvenkaste promjene na koži različitih veličina i oblika, uz svrbež i upalu', opisuju način na koji ugrožavaju zdravlje ljudi. Kako se mogu liječiti kožne promjene uzrokovane ubodom stjenice?
'U većini slučajeva lokalne reakcije i svrbež mogu se ublažiti stavljanjem leda na mjesto uboda i uzimanjem antihistaminika na usta', odgovaraju u Zavodu za javno zdravstvo. Najbolja prevencija i zaštita od stjenica je održavanje prostora i površina čistim.
'Kako stjenice migriraju najvećim dijelom u prtljazi gostiju, obvezno je detaljno pregledavati prostore nakon što napuste objekt i to na način da se pregledaju sve pukotine u prostoru. Posebnu pozornost treba obratiti na prtljažne prostore (tzv. sanduke kreveta), treba pregledati posteljinu, madrace, podnice, uzglavlja kreveta, slike, stoliće, utičnice, audiovizualnu opremu, ogledala, rolete, rasvjetna tijela, laminatne i parketne podove itd. Metalne konstrukcije kreveta mogu ograničiti kretanje stjenica jer se teško penju po glatkim i tvrdim podlogama', opisuju. Samo ovlaštene službe za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju mogu obaviti suzbijanje stjenica.
