Nakon što je objavljeno da je na nedjeljnim izborima pobijedio s nevjerojatnih 80 posto glasova građani su izašli na ulice prosvjedujući protiv izborne krađe. Odgovor vlasti bio je žestok. Lukašenko je odlučio upotrijebiti sav arsenal koji je izgradio kao autoritarni vođa kako bi obuzdao bijes građana. Vlasti su rasporedile na ulice tisuće pripadnika interventne policije i vojske i ne prezaju od upotreba suzavaca, gumenih metaka i vodenih topova protiv prosvjednika.

Analitičari navode da je i prije Lukašenko namještao izbore, ali su građani slijegali ramenima jer je postojao opći dojam da svejedno ima veću potporu od protukandidata. Sada se taj dojam promijenio.

Rezultate izbora je osporila Svetlana Tihanovskaja (37), bivša učiteljica, koja je bila glavni izazivač Lukašenku na nedjeljnim izborima. Tihanovskaja je izašla na megdan Lukašenkovoj strahovladi nakon što su prominentniji kandidati pred izbore preventivno uhićeni. U kratkom vremenu uspjela je ujediniti oporbu i na ulice izvesti tisuće građana na predizborne skupove. Procjene su da je na skupu u Minsku bilo 60 tisuća pristaša.

Kandidat je zapravo trebao biti, njen suprug, Sergej Tihanovski, poznati bjeloruski bloger, ali je pred izbore uhićen i kandidatura mu je poništena pa je na scenu stupila Svetlana. Drugi uhićeni kandidat je bankar Viktor Barbariko. Treći jaki protukandidat bivši diplomat Valerij Cepkalo sklonio se u Rusiju.

Tihanovskoj se nakon u noći izbora izgubio svaki trag, a u međuvremenu je objavljeno da se pred bijesom režima sklonila u susjednu Litvu.

Vlasti su u noći s ponedjeljka na utorak uhitile 3000 ljudi i djelomično ugasile internet kako bi smirile nerede, ali demonstracije i dalje traju diljem zemlje. Snimke premlaćivanja prosvjednika koje su osvanule na internetu dodatno su razbjesnile ljude. Pala je i prava žrtva demonstracija koju su potvrdile u vlasti koje tvrde da je prosvjedniku eksplozivna naprava koju je htio baciti eksplodirala u ruci.

I dok oporbeni aktivisti planiraju paralizirati zemlju općim štrajkom Lukašenko im poručuje da se uzaludno trude. Za izazivanje nemira u zemlji optužio je Ujedinjeno Kraljevstvo, Poljsku i Češku.

'Upozorio sam da neće biti Maidana, ma koliko neki to željeli', rekao je, referirajući se na revoluciju 2014. u susjednoj Ukrajini koja je srušila proruskog predsjednika Viktora Janukoviča - nakon također navodno lažiranih izbora, ali i uvela zemlju u građanski rat u kojem je ostala bez dijelova teritorija koje sada kontroliraju proruski pobunjenici, dok je Krim anektirala Rusija.

U tom kontekstu se može promatrati i izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je rekao u ponedjeljak da želi da Bjelorusija ponovno aktivira zamrznute planove za tješnju integraciju s Rusijom nakon navodne Lukašenkove pobjede na izborima.

Lukašenko nije odgovorio na Putinovu ponudu i nije sklon bližim vezana s Moskvom nakon što su smanjene subvencije bjeloruskom energetskom sektoru koje su uslijedile nakon što je u prosincu prošle godine odbijena ideja Kremlja da se nastavi s tješnjim povezivanjem zemalja. U predizbornoj kampanji dodatno je kritizirao Rusiju kazavši da je nekadašnje bratske odnose svela na razinu partnerstva. Prošlog tjedna je poručio da je spor s Rusijom oko nafte zemlju stajao 700 milijuna dolara.

Odbacio je pokušaje Rusije da otvori zračnu bazu na bjeloruskom teritoriju te je optužio skupinu pritvorenih ruskih plaćenika da su došli u zemlju kako bi potaknuli revoluciju što Moskva oštro odbacuje. Slučaj je razljutio Moskvu koja tvrdi da je riječ o pripadnicima privatne zaštitarske kompanije na putu u Istanbul. Bjelorusija je tvrdi su to pripadnici paravojne skupine Wagner, a za nekoliko njih sumnja se da su se borili u sukobu u istočnoj Ukrajini. Pripadnici Wagnera smatraju se produženom rukom Kremlja koji su prisutni u brojnim kriznim žarištima gdje Moskva ima svoje interese od Sirije i Libije do Srednjoafričke Republike.

Lukašenko godinama pokušava balansirati između Rusije i Zapada, a sada bi se mogao otuđiti od jednih i drugih. Nakon bjeloruskog spora s Moskvom oko nafte u geopolitičkim igrama SAD su vidjele svoju priliku ulaska u rusko 'dvorište' pa je državni tajnik Mike Popeo u veljači posjetio Minsk gdje se razdragano smješkao s Lukašenkom. Već u travnju je imenovan novi američki veleposlanik u Bjelorusiji, prvi u dugo vremena. I SAD i EU su u to vrijeme razmišljali o ublažavanju sankcija uvedenih nakon što je Lukašenko poslije prošlih izbora nasilno slamao prosvjede. No recentni izbori su sve opet sve prolongirali ako ne i u potpunosti odgodili.

I dok je Putin čestitao Lukašenko na pobjedi Pompeo je izbore proglasio nepoštenim i neslobodnim, kao i Europska unija. Bjelorusiji susjedna Litva je najavila uvođenje sankcija Bjelorusiji zbog represije nad oporbom. I dok se čini da Lukašenko 'više nema kuda', Maxim Samorukov iz Carnegie Centra iz Moskve smatra da se ostarjeli režimi mogu pokazati izuzetno otpornima ako im pogoduje šira geopolitička situacija. To bi se moglo pokazati istinitim i u Lukašenkovom slučaju, koji će preživjeti svaku oluju sve dok mu Rusija i Zapad manje ne vjeruju, nego jedni drugima.