Koliki je zapravo dug, Novi list je izračunao na temelju podatka Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj bruto plaći zaposlenih, koja je za 2011. godinu iznosila 7.657 kuna, i ‘starog’ zdravstvenog doprinosa od 15 posto. Računajući prosječnu bruto plaću, mjesečni zdravstveni doprinos po radniku iznosio bi 1.148,55 kuna, što znači da bi godišnji dug poslodavaca koji taj doprinos nisu uplaćivali za 2011. godinu po svakom zaposlenom iznosio 13.782,60 kuna. Uzimajući u obzir broj nesavjesnih poslodavaca kojim raspolaže Vlada, njihov je mjesečni dug prema državi samo za zdravstveni doprinos lani iznosio 195 milijuna kuna ili na godišnjoj razini 2,3 milijarde kuna.

Olako odustajanje od tog novca zdravstvu nikako nije išlo u korist. Za ilustraciju, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje godišnje na liječenje dijabetesa potroši oko 2,5 milijardi kuna, što gotovo odgovara iznosu ‘utajenog’ zdravstvenog doprinosa. Također, spomenutom se svotom može gotovo pokriti godišnje potrebe kompletne primarne zdravstvene zaštite u državi, koja ove godine raspolaže s ukupno 2,9 milijardi kuna. Da se ranije raščistilo problem neplaćanja doprinosa, novcem od doprinosa za zdravstvo koje poslodavci nisu plaćali tijekom jedne godine mogle su se pokriti trogodišnje potrebe svih pacijenata i osoba s invaliditetom za ortopedskim uređajima i pomagalima, koji godišnje raspolažu s oko 700 milijuna kuna ili pokriti dvogodišnji trošak bolovanja na teret HZZO-a.

Odlučnom naplatom svih poreza i doprinosa, pa i zdravstvenog, zdravstvena blagajna trebala bi biti u plusu unatoč nedavnom smanjenju zdravstvenog doprinosa sa 15 na 13 posto, odnosno za dva postotna poena, čime je masa ukupnih izdvajanja za zdravstvo iz plaća smanjena za 13 posto. Upravo toliko zdravstvu redovito oduzimaju poslodavci koji ne uplaćuju zdravstveni doprinos, pa samo rezolutnom naplatom tog davanja država zdravstvu može pokriti manjak nastao smanjenjem zdravstvenog doprinosa.