Kad Sabor, čije su zastupnike izabrali građani, izglasa zakone koji se ne sviđaju Katoličkoj crkvi, ona ih naziva 'hitlerovskima', dok od naroda izabrane zastupnike naziva 'nemilosrdnim nametnicima nečije tuđe volje', a povrh svega smatra i da ipak ne bi svi, poput, recimo žena, i to specificirano konobarica i piljarica, trebali imati pravo glasa o svim temama. Njihove se glavice ne bi trebale zamarati ničime doli - sagom 'Sumrak'. Sve to, pa i više, iznio je, pokazavši usput da i više nego dobro barata znanjem o tračevima iz showbizz rubrika, biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogović u intervjuu Večernjem listu
Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji teška je muka Katoličkoj crkvi koja se nikako ne miri s izborom hrvatskih građana na prošlim parlamentarnim izborima, pa uporno udara u ista zvona kao i HDZ nastojeći naći nepostojeće uporište svojoj tezi da je Kukuriku koalicija nenarodna vlast i da donosi hitlerovske zakone. Ista se retorika ponavlja svakih nekoliko mjeseci, a nakon posljednjega zatišja najnoviji istup na tu temu imao je biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogović u intervjuu Večernjem listu
Upitan, naime, kako gleda na saborske zastupnike koji se deklariraju kao katolici, a glasuju za Zakon o MPO-u kojemu se Katolička crkva jasno protivi, Bogović odgovara: 'Tu se postavlja ozbiljno pitanje, možemo li te ljude smatrati katolicima, bez obzira koju su rubriku ispunili u popisu stanovništva.'
Kad su neki drugi na to upozoravali, u Crkvi su isticali dijametralno suprotan stav jer bi se time jasno pokazalo da je upitno koliko je doista katolika u Hrvatskoj. Međutim, nastavlja biskup dalje pa tvrdi da 'tom logikom Sabor može donijeti i hitlerovske zakone. I za njih će imati dovoljno ruku'.
Naime, 'postoji 88 ruku u Saboru koje nemilosrdno svoju volju nameću većini našega naroda', nastavlja dalje Bogović, koji iz 'nepoznatih' razloga ostavlja dojam apsolutnog ignoriranja činjenice da tih 88 ruku nije postavilo neko nepoznato biće ili strana adžaja, nego hrvatski građani – narod – koji su tih 88 ruku, iz razloga o kojima se, doduše, može raspravljati, ali to ne mijenja konačan ishod, izabrali da predstavljaju njihovu volju.
S obzirom da se neki duže, a neki kraće vrijeme pitaju i zašto bi katolici, ali i bilo koja druga vjerska zajednica, neovisno o pitanju manjine ili većine, već jedino u odnosu spram poštivanja temeljnih ljudskih i građanskih prava, trebali imati primat nad pitanjima države i društva tim više jer je riječ o sekularnoj državi, nejasno je čemu dvojba postavljena pred Bogovića: 'gdje su kršćani i katolici u ovoj zemlji i zašto ih nema na vlasti i ne vode zemlju'. Na nju on odvraća: 'Crkva je nadstranačka u smislu da nijednu stranku ne uzima za svoju.'
Trenutak kasnije, da ipak ne bi bilo dvojbe, međutim, ipak dodaje: 'Jasno je da su joj bliže stranke demokršćanskog i pučkog usmjerenja.' Prilično je jasno i da aktualna vlast nije takva, barem ne teorijski, jer o praktičnoj provedbi bi se dalo raspravljati, ali otud i 'neshvaćanje saborske većine', no nadasve osupnjuju daljnje izjave biskupa Bogovića koji nastavlja sa svojim 'neobičnim' poimanjem naroda, posebice ženskog dijela, k tome još i ovisno o zanimanju, te njegova sudjelovanja u vlasti.
Upitan, naime, kako gleda na situaciju u kojoj se sada nalazi Hrvatska, biskup Bogović, jer ipak je i on povjesničar, odvraća: 'Ono što je ključno za našu sadašnjost i budućnost jest da se odredimo prema nastanku samostalne države Hrvatske. Dok se u tome ne nađemo, bit će svakakvih lutanja, pa i traženja da nam razni Džakule priznaju legitimitet, kao da ga bez toga priznanja nemamo. Tim pitanjem ne moraju se baviti konobarice i piljarice. One mogu i dalje pratiti je li Pattinson prekinuo šutnju s Kristen i sličnim 'sudbonosnim' svjetskim problemima. No oni koji su na kormilu države moraju znati 'kud plovi ovaj brod'.'
