dalekosežne posljedice

Povijesna presuda u Haagu: Mjanmar proglašen odgovornim za genocid nad Rohindžama

19.11.2026 u 12:23

Dodajte tportal.hr u omiljene izvore

Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu presudio je u četvrtak da je Mjanmar počinio genocid nad pripadnicima muslimanske manjine Rohindža tijekom vojnih operacija 2016. i 2017. godine. Riječ je o povijesnoj odluci kojom je najviši sud Ujedinjenih naroda prvi put utvrdio odgovornost jedne države za počinjenje genocida

Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu presudio je omjerom glasova devet prema šest da je Mjanmar počinio genocid nad pripadnicima muslimanske manjine Rohindža u sjevernom dijelu savezne države Rakhine, prekršivši obveze iz Konvencije o genocidu iz 1948. godine. Riječ je o povijesnoj odluci jer je prvi put u povijesti Međunarodnog suda pravde jedna država proglašena odgovornom za počinjenje genocida.

Predsjednik suda Yuji Iwasawa tijekom čitanja presude izjavio je da su mjanmarske snage sigurnosti tijekom vojnih operacija 2017. djelovale s namjerom uništenja znatnog dijela rohinške zajednice.

'Sud je utvrdio da je Mjanmar počinio genocid nad skupinom Rohindža u sjevernom dijelu savezne države Rakhine, čime je prekršio svoje obveze prema Konvenciji o genocidu', rekao je Iwasawa.

Ubijene tisuće civila, dokumentirano sustavno seksualno nasilje

Prema dokazima razmotrenima tijekom postupka, mjanmarske snage ubile su oko 10.000 Rohindža tijekom vojnih operacija 2017. godine.

'Sud je utvrdio da su mjanmarske sigurnosne snage ubile tisuće rohinških civila i počinile raširena djela seksualnog nasilja', izjavio je Iwasawa.

Sud je utvrdio i iznimno teško nasilje nad djecom te napade na pripadnike rohinške zajednice koji su pokušavali pobjeći pred vojnom ofenzivom. Iwasawa je posebno istaknuo 'ekstremno nasilje nad djecom' i napade na 'Rohindže u bijegu, dok su u velikom broju pokušavali napustiti područje'.

Ključni dio presude odnosi se na zaključak da ti zločini nisu bili samo posljedica vojnih operacija, nego da su počinjeni s namjerom uništenja znatnog dijela muslimanske manjine.

Presuda se odnosi na vojnu kampanju protiv Rohindža u saveznoj državi Rakhine, tijekom koje je više od 700.000 ljudi pobjeglo preko granice u susjedni Bangladeš.

Masovna ubojstva, silovanja i spaljena sela

Vojne operacije koje su mjanmarske vlasti provodile 2016. i 2017. službeno su predstavljane kao akcije protiv rohinške militantne skupine koja je napadala sigurnosne snage. Međutim, svjedočanstva izbjeglica, satelitske snimke i nalazi međunarodnih istražitelja upućivali su na sustavno nasilje nad civilnim stanovništvom.

Preživjeli su opisivali masovna ubojstva muškaraca, žena i djece, grupna silovanja, paljenje čitavih sela te napade na ljude koji su pokušavali pobjeći.

Jedan od najtežih dokumentiranih slučajeva bio je masakr u selu Tula Toli, gdje su svjedoci opisivali pucnjavu na civile, masovne grobnice i utapanje djece u rijeci. Satelitske snimke poslije su pokazale da je selo gotovo potpuno spaljeno.

Prema navodima međunarodnih istražitelja, nasilje nije bilo ograničeno na pojedinačne incidente, nego je predstavljalo obrazac postupanja sigurnosnih snaga prema pripadnicima rohinške zajednice.

Gambija pokrenula postupak u ime Rohindža

Postupak protiv Mjanmara pokrenula je Gambija, zapadnoafrička država s većinski muslimanskim stanovništvom, koja je 2019. podnijela tužbu zbog kršenja Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine.

Gambija je tvrdila da se iz izjava mjanmarskih dužnosnika i načina postupanja vojske može zaključiti da je postojala namjera uništenja Rohindža kao etničke i vjerske skupine. U siječnju ove godine sud je iza zatvorenih vrata saslušao preživjele koji su doputovali iz izbjegličkih kampova u Bangladešu.

Tijekom postupka gambijski ministar pravosuđa Dawda Jallow naglasio je da se ne raspravlja samo o apstraktnim pitanjima međunarodnog prava.

'Riječ je o stvarnim ljudima, stvarnim pričama i stvarnoj skupini ljudskih bića. O Rohindžama iz Mjanmara. Oni su bili meta uništenja', poručio je Jallow.

Zašto je presuda povijesna?

Genocid je jedan od najtežih zločina prema međunarodnom pravu, ali i jedan od najzahtjevnijih za dokazivanje.

Prema Konvenciji o genocidu iz 1948., nije dovoljno utvrditi da su počinjena masovna ubojstva ili drugi teški zločini. Potrebno je dokazati i posebnu namjeru da se potpuno ili djelomično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina. Upravo je postojanje takve namjere bilo ključno pitanje u postupku protiv Mjanmara.

Današnjom presudom ICJ je zaključio da je ona postojala, čime je prvi put utvrdio da je država odgovorna za počinjenje genocida.

Sud je u ranijim postupcima koji su se odnosili na ratove na prostoru bivše Jugoslavije potvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, ali nije utvrdio izravnu odgovornost Srbije za njegovo počinjenje. Srbija je proglašena odgovornom za to što genocid nije spriječila i što nije ispunila obvezu kažnjavanja počinitelja.

Presuda bi mogla biti važna i za slučaj protiv Izraela

Odluka u slučaju Mjanmara pomno se prati i zbog postupka koji je Južnoafrička Republika pokrenula protiv Izraela, optužujući ga za kršenje Konvencije o genocidu tijekom rata u Gazi. Izrael odbacuje optužbe za genocid i tvrdi da su njegove vojne operacije bile usmjerene protiv Hamasa.

Pravni stručnjaci smatraju da bi današnja presuda mogla biti značajna za način na koji će Međunarodni sud pravde u budućnosti procjenjivati dokaze o genocidnoj namjeri.

Posebna se pozornost posvećuje seksualnom nasilju. Konvencija o genocidu obuhvaća i mjere kojima je cilj sprječavanje rađanja unutar određene skupine. Istražitelji koji su proučavali zločine nad Rohindžama navodili su da su grupna silovanja i sakaćenja žena bila sustavna te da su pojedini napadi imali za cilj spriječiti reprodukciju zajednice.

Više od milijun Rohindža i dalje živi u izbjeglištvu

Gotovo deset godina nakon vojnih operacija položaj Rohindža ostaje iznimno težak. Više od milijun pripadnika te zajednice i dalje živi u izbjegličkim kampovima u Bangladešu, ponajprije na području Cox's Bazara, gdje se nalazi jedno od najvećih izbjegličkih naselja na svijetu.

Procjenjuje se da je u Mjanmaru ostalo manje od 600.000 Rohindža.

Njihov povratak otežavaju nesigurnost, dugogodišnja diskriminacija, ograničenja državljanskih prava i nastavak oružanih sukoba. Situacija se dodatno pogoršala nakon vojnog udara 2021., kada je vojska pod vodstvom Min Aung Hlainga svrgnula izabranu vladu Aung San Suu Kyi. U zemlji je potom izbio građanski rat, u kojem su poginuli deseci tisuća ljudi, a milijuni su raseljeni.

Min Aung Hlaing, koji je zapovijedao vojskom tijekom operacija protiv Rohindža, u travnju 2026. postao je civilni predsjednik nakon izbora čiju su vjerodostojnost osporile brojne međunarodne organizacije.

Što presuda znači za vlasti Mjanmara?

Međunarodni sud pravde (ICJ) u Haagu naložio je Mjanmaru da omogući siguran povratak pripadnika muslimanske manjine Rohindža koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove tijekom vojnih operacija 2016. i 2017. godine. Sud je također utvrdio da žrtve imaju pravo na odgovarajuću odštetu zbog pretrpljene štete.

Predsjednik suda Yuji Iwasawa tijekom čitanja presude naglasio je da mjanmarske vlasti moraju poduzeti konkretne korake kako bi se izbjeglicama omogućio povratak.

'Omogućiti i olakšati siguran, dobrovoljan i dostojanstven povratak u njihova mjesta stanovanja', poručio je Iwasawa, iznoseći obveze Mjanmara.

Sud je istaknuo i potrebu ponovnog spajanja obitelji koje su razdvojene tijekom progona i prisilnog raseljavanja. Mjanmar mora pomoći u 'ponovnom spajanju obitelji Rohindža raseljenih zbog njegovih protupravnih postupaka', naglasio je predsjednik suda.

Osim povratka izbjeglica i spajanja obitelji, sud je otvorio i pitanje naknade štete žrtvama genocida.

'Prema mišljenju suda, Rohindže imaju pravo na odgovarajuću odštetu za štetu prouzročenu kršenjima koja je počinio Mjanmar', izjavio je Iwasawa.

Ove odluke posebno su važne jer više od milijun Rohindža i dalje živi u izbjegličkim kampovima u Bangladešu, gotovo desetljeće nakon što su zbog nasilja mjanmarske vojske bili prisiljeni napustiti svoje domove.

Iako su presude Međunarodnog suda pravde pravno obvezujuće, sud nema vlastite mehanizme kojima može prisiliti države na njihovu provedbu. Stoga ostaje otvoreno pitanje kada će i pod kojim uvjetima Rohindžama biti omogućen siguran povratak te kako će se ostvariti njihovo pravo na odštetu.