Priča o tragičnoj smrti Marka Azapovića i navodi kako je preminuo zbog brutalnog postupanja policije dobila je epilog potvrdom patologa i Državnog odvjetništva kako je mladi Županjac umro uslijed korištenja prekomjerne doze lijeka Tramadola. No otvorila se polemika o tome jesu li priče o policijskoj brutalnosti utemeljene te tko i na koji način takvo ponašanje, ali i druga nesavjesna postupanja može kontrolirati
Smrt mladog navijača Hajduka pokrenula je široku akciju nezadovoljstva navijača ne samo u Hrvatskoj, nego i na europskim stadionima, jer se sumnjalo da je mladić preminuo uslijed prekomjerne uporabe sile policije. Uslijedila su objašnjenja i samog ministra Ranka Ostojića, neodmjerene izjave i 'zalijetanja', reakcije ojađenih roditelja i civilnih udruga. Na kraju je vukovarski patolog Anto Blažanović potvrdio prestanak disanja uslijed uzimanja prevelike doze lijeka za ublažavanje bolova kao uzrok mladićeve smrti.
Udruge su prethodno, na povike prema policiji, upozorile kako ne postoji civilni nadzor policijskih službenika. Ministar Ostojić takve je kritike odbio ukazavši na postojanje Povjerenstva za građanski nadzor policije kojima se građani mogu pritužiti. Istina je da to povjerenstvo postoji od početka godine, no broji samo troje članova i, slikovito rečeno, 'od posla ne dižu glavu'.
'Doista jesmo podkapacitirani i o tome smo izvijestili saborski Odbor za ljudska prava, koji nas je i imenovao na te funkcije, jer s ovim kapacitetom i s tim brojem pritužbi građana koje imamo nećemo moći efikasno i ozbiljno obavljati svoj posao', potvrdila je HTV-u Sandra Benčić iz Centar za mirovne studije (CMS), ujedno i jedna od troje članova povjerenstva.
Objasnila je kako povjerenstvo samostalno ne provodi istrage, nego radi na temelju dokumenata koje dobije od građana i na temelju dokumentacije koju je prikupila unutarnja kontrola ili druge službe MUP-a. 'Kad smatramo da je potrebno napraviti dodatne izvide, usporediti dokumentaciju ili saslušati još nekoga, sve to moramo naložiti unutarnjoj kontroli koja to onda obavi za nas', kazala je Benčić.
Kad je broj pritužbi i primjedbi na rad policije u pitanju, navodi kako je prošlog tjedna bilo 90-ak, no prognozira kako bi ovog tjedna moglo biti i 150, jer taj broj stalno raste. Sve veći broj zahtjeva, a time i proširenja posla, apeliraju i na proširenje broja članova povjerenstva. Do sada relativno slabo poznati vjeruju kako će im se nakon posljednjih događanja građani i češće javljati.
No ovlasti i broj članova povjerenstva neće se u dogledno vrijeme mijenjati, jer za takvo što neophodno je promijeniti postojeći ili donijeti novi Zakon o policiji. Taj se zakonski akt ne može popravljati prije ulaska u Europsku uniju.
'Poslije toga zakon se može mijenjati, no kakva će biti politička volja i konstelacija snaga, još ćemo vidjeti. Učinkovito povjerenstvo bilo bi ono koje bi imalo svoju stručnu, neovisnu službu i kad bi radilo, ne samo na temelju dokumentacije koju nam daju građani i MUP, nego i kad bi mogli, uz pomoć stručnjaka, samostalno raditi neovisne izvide i prikupljati dokaze', zaključno predlaže Sandra Benčić
Na činjenicu da Povjerenstvo za građanski nadzor policije 'nema gotovo nikakve kapacitete za svoj rad osim prostora i administrativne podrške MUP-a' upozorava i njezin kolega iz CMS-a, Gordan Bosanac. 'Povjerenstvo bi trebalo biti izmješteno iz MUP-a i imati svoju profesionalnu administrativnu službu koja nije vezana za to ministarstvo. Trebalo bi funkcionirati i na razini pojedinih policijskih uprava, a ne samo centralno u Zagrebu', predlaže Bosanac.
Ukazuje građanima i na koji način se i komu, osim povjerenstvu, mogu požaliti kad je u pitanju rad policije, pa kao najformalniji način navodi prijavu samom MUP-u koji bi tada svojim sustavom unutarnje kontrole trebao napraviti nadzor. 'Razumljivo je da postoji malo povjerenje u takav način 'istraga' jer je teško zamisliti da će policajci 'cinkati' svoje kolege te se sve svodi na analizu dokumentacije pojedinih činjenica', konstatirao je Bosanac.
Uz napomenu da se građani mogu obratiti i državnom odvjetništvu, navodi i kako se građani, u nedostatku povjerenje u službene institucije, 'uvijek mogu javiti i nevladinim organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih prava koje će im pomoći u nastojanju da rasvijetle slučajeve policijske represije i pruže pravnu pomoć'.
Jedna od institucija kojoj se građani mogu požaliti je i Uredu pučkog pravobranitelja. Iz te institucije odgovaraju kako dobivaju 'pritužbe na neprofesionalan i neetičan odnos policijskih službenika, na bezrazložnu ili prekomjernu uporabu sredstava prisile te na propuste ili pristrano postupanje pri utvrđivanju obilježja kažnjivih djela'.
'U posljednje vrijeme sve su češći prigovori građana na pristrano postupanje policijskih službenika pozvanih na intervenciju, primjerice, u međususjedskim sporovima, što se češće događa u manjim sredinama. Pritužuju se na nejednak tretman navodeći da pristrano postupanje policije često proizlazi iz prijateljskih, obiteljskih ili drugih različitih veza policijskih službenika i osoba s kojima su pritužitelji u sporu', navodi pučka pravobraniteljica Lora Vidović
Konstatira i kako je 'prijavljivana nepotrebna ili prekomjerna uporaba sredstava prisile u naizgled bezazlenim situacijama kao što je npr. legitimiranje'. 'U pojedinim slučajevima građanima nije bio priopćen razlog postupanja policije prema njima pa su odbijali predočiti osobnu iskaznicu nakon čega je došlo do primjene sile i privođenja, a o nanesenim tjelesnim ozljedama postoji i liječnička dokumentacija. Smatramo takve pritužbe i navode ozbiljnima', zaključila je pravobraniteljica Lora Vidović.
Institucije, unutarnja kontrola, povjerenstva, udruge na kraju i mediji, sve su to adrese na koje se građani, koji se smatraju oštećenima u postupanju policije, mogu obratiti. No sve bi možda bilo bolje da je takvih pritužbi sve manje, a djelovanje policije bude pod motom poznatim diljem svijeta – služiti i štititi, ili onim što se koristi u hrvatskim prilikama – sigurnost i povjerenje.
