Krvav uvod u 'hrvatski Alamo', kako neki nazivaju bitku za Vukovar, započeo je u noći na 2. svibnja 1991., kada su dvije ophodnje hrvatske policije zaustavljene na ulazu u Borovo Selo kako bi skinule izvješenu srpsku zastavu na ulazu u mjesto. Na njih je iz neosvijetljenih kuća osuta paljba, prilikom čega su ranjena dvojica i zarobljena dvojica policajaca.

Kada su drugi dan vinkovački policajci krenuli u Borovo Selo po zarobljene kolege, prema istom scenariju na njih je otvorena paljba na koju su uzvratili, ali su se tada upleli i tenkovi i oklopnjaci JNA iz Dalja, a koji su dotad tobože razdvajali sukobljene strane. U toj pomno pripremljenoj zasjedi poginulo je i masakrirano 12 hrvatskih specijalaca, a JNA je u međuvremenu strateški zauzela pozicije za žestoke napade koji će tek uslijediti.

Jačanjem srpskih paravojnih snaga i lokalne milicije u mjestima s većinskim srpskim stanovništvom, u srpnju i kolovozu 1991. Hrvatska postupno gubi kontrolu nad nekoliko mjesta. Pobunjeni Srbi pritom ne gube vrijeme, pa već u lipnju započinju sporadični minobacački napadi na Vukovar. U kolovozu počinju padati i prve granate ispaljene iz dalekometnog topništva pa grad na ušću Vuke u Dunav do kraja tog mjeseca napušta 15.000 civila.

Beskrajno više motiva

Vukovar je u tom trenutku bio gotovo u potpunosti u okruženju JNA i paravojnih postrojbi, a krajem mjeseca započeli su i prvi zračni napadi. U tim trenucima još uvijek nije bilo konkretnih pokušaja zauzimanja, već su se borbe odvijale u intenzivnoj razmjeni vatre s obje strane, što je pomoglo hrvatskoj strani da osigura pojačanje u obliku dragovoljaca, među kojima su bili pripadnici HOS-a, ali i nekoliko desetaka stranih dragovoljaca.

>>> Izvadio je fotografije svojih mrtvih sinova i rekao: Ne razumijete moju bol

Krajem rujna od pripadnika naoružanih branitelja oformljena je 204. brigada koja je, unatoč malobrojnosti i slabom naoružanju, ali s beskrajno više motiva, odolijevala udarima znatno nadmoćnijeg neprijatelja. Koristeći obrambenu prednost gradskog terena, trojica zapovjednika braniteljskih postrojbi Mile Dedaković Jastreb, Branko Borković Mladi Jastreb i Blago Zadro osmišljavaju defanzivnu taktiku koja zadržava JNA i srpske paravojne postrojbe da uđu u grad. Obrambena taktika sastojala se od miniranja prilaznih putova, snajperskih položaja i mobilnih ekipa za uništavanje oklopnjaka kako bi se usporilo i razbijalo daljnje napredovanje agresora.

Jedan od ključnih detalja koji upada u oči u bitki za Vukovar nesrazmjer je odnosa snaga. O kakvom se nesrazmjeru radilo, u razgovoru za tportal objašnjava mladi karlovački povjesničar Adrian Cvitković, kojem je obrana Vukovara u potpunom okruženju bila i diplomski rad na Odjelu za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Spremnost na žrtvu i taktička mudrost

Cvitković u razgovoru za tportal ističe da, kada se govori o broju branitelja, postoje različiti podaci o tome. 'Početkom rujna obrana grada raspolagala je s 400 ljudi. Do konca istog mjeseca broj branitelja narastao je zbog dolaska dragovoljaca, no može se reći da niti u jednom trenutku pod oružjem nije bilo više od 1800 ljudi. S druge strane, u napadima na grad konstantno je bilo angažirano više od 30.000 pripadnika JNA i paravojnih postrojbi', ističe sugovornik.

Govoreći o nesrazmjeru i pojašnjavajući zašto je otpor daleko nadmoćnijem neprijatelju neočekivano dugo potrajao, Cvitković ističe da se uspjesi obrane mogu pripisati hrabrosti i spremnosti na žrtvu, ali i taktičkoj mudrosti hrvatskih branitelja, odnosno lošoj taktici bivše JNA koja je krenula frontalno u napad na grad te se oslanjala na stroga vojnička pravila, a koja su se u Vukovaru mogla primijeniti u manjoj mjeri. Pritom su svi dijelovi opkoljenog grada podjednako odolijevali neprijatelju.

'Postrojbe u određenim dijelovima grada u određenim trenucima preuzimale su veći ili manji teret obrane. Tijekom rujna zasigurno je Borovo naselje, na sjevernom dijelu crte obrane, bilo više izloženo pritiscima, a najžešće borbe tijekom listopada i studenog vodile su se na Sajmištu. Smatram kako treba istaknuti i Lužac, prigradsko naselje u Vukovaru, kao i selo Bogdanovce, čiji su branitelji također odolijevali napadima neprijatelja više od mjesec dana', kaže sugovornik, izdvojivši pojedine formacije koje su djelovale u sastavu 204. brigade. Cvitković pritom spominje pripadnike Policijske uprave Varaždin i pripadnike HOS-a, osobito zbog značajnih gubitaka koje su imali u samoj obrani grada, iako su se, uz domaće branitelje, istaknuli i pripadnici ostalih postrojbi, npr. pripadnici 1. gardijske brigade Tigrovi, specijalne policije iz Slavonskog Broda, Osijeka, ATJ-a Lučko…

>>> Haškom sudu bilo je prekomplicirano kazniti odgovorne za Vukovar?!

Žestok otpor, dodaje Cvitković, pridonio je tome da JNA na Vukovaru 'slomi zube' i izbori Pirovu pobjedu jer se, nakon bitke za Vukovar, očitovala njena nesposobnost za daljnje napredovanje kojim bi bila stvorena operacijska dubina te je u potpunosti uklonjena opasnost od spajanja snaga JNA iz istočne Slavonije s onima u zapadnoj Slavoniji.

Kajanje s druge strane

Upitan kako je srpska strana gledala na svoj poraz tada, a kako danas, povjesničar kaže da se konzultiranjem tadašnjeg srpskog tiska jasno iščitava to da se na zauzimanje Vukovara gledalo kao na pobjedu, a nikako kao na poraz, pri čemu se isticalo da je Vukovar 'oslobođen'.

'S odmakom od 28 godina, još uvijek se mogu pronaći pojedini naslovi kojima se podsjeća na 'oslobođenje' Vukovara ili se prisjeća vremena u kojem je Vukovar bio srpski, ovisno o kojemu je portalu riječ. Naravno, ima i običnih ljudi koji kritički gledaju na bitku za Vukovar te izražavaju kajanje zbog svega što se ondje događalo. Vjerujem da će takvo gledište prevladati u budućnosti jer svatko tko ima imalo ljudskosti u sebi treba jasno osuditi sve ono što se dogodilo u Vukovaru i način na koji se dogodilo', smatra Cvitković.

>>> Tko je mladi Francuz koji je pogubljen na Ovčari?

Pritom dodaje da su neuspješna mobilizacija u Srbiji i izrazito nizak moral agresora donekle pomogli našim snagama u otporu višestruko nadmoćnijem neprijatelju. 'Nakon neuspješne mobilizacije i propasti napadne operacije u rujnu vojni vrh tadašnje JNA zaključio je kako nisu u mogućnosti u potpunosti poraziti Hrvatsku vojsku', prisnažuje sugovornik. Pritom pojašnjava kako se nemogućnost proboja hrvatskih snaga i deblokade u tim trenucima može pripisati nedovoljnoj bojnoj moći hrvatskih snaga, netočnim procjenama o snazi neprijatelja, kao i nedovoljnoj koordinaciji između snaga koje su sudjelovale u pokušajima proboja.

Govoreći o žrtvama u apokalipsi Vukovara, povjesničar ukazuje na procjene koje pokazuju da je u Vukovaru poginulo oko 600 branitelja i oko 1100 civila dok je 2500 osoba ranjeno. S druge strane, kada se govori o gubicima JNA i paravojnih postrojbi, postoje različiti podaci te ih je problem precizno utvrditi s obzirom na to da se ne odnose samo na uže područje Vukovara ili samu bitku za grad.

Elita izbačena iz stroja

'Postoji podatak o 1180 poginulih pripadnika JNA i Teritorijalne obrane, a u drugom podatku navodi se kako je u istočnoj Hrvatskoj, u sastavu 1. Vojne oblasti, poginulo 894 vojnika, a njih 5063 bilo je ranjeno. Ono što se pouzdano zna jest da je najveće gubitke imala elitna Gardijska motorizirana brigada, kojoj je gotovo trećina pripadnika izbačena iz stroja. Naime, ranjena su joj 1293 pripadnika, a njih 162 poginula su i to isključivo u borbama za Vukovar', precizira stručnjak za tijek herojske bitke.

Cvitković pritom odbacuje priče da je Vukovar žrtvovan zbog viših političkih ciljeva i što bržeg međunarodnog priznanja. 'Vukovar je svojom žrtvom dijelom pridonio ubrzanju procesa priznanja Republike Hrvatske, ali isto tako smatram kako grad nije žrtvovan zbog političkih ciljeva, već je okupiran zbog poteškoća i nedostataka s kojima su se suočavale hrvatske snage u tom trenutku', mišljenja je tportalov sugovornik.

'Tromjesečnom obranom Vukovar i njegovi branitelji omogućili su ostatku Hrvatske da se naoruža i konsolidira obranu te da zaustavi nadiranje neprijatelja na ostalim bojišnicama. Vjerujem kako su moral i želja za obranom znatno ojačali kod svakog branitelja nakon okupacije Vukovara. Značenje se u moralnom smislu može vidjeti i danas, kada je Vukovar simbol oružanog otpora velikosrpskoj agresiji i zajedništva cjelokupnog hrvatskog naroda u borbi za samostalnost', ističe povjesničar upitan za presudnost bitke u moralnom smislu za hrvatsku stranu.

>>> Penava: Vukovar ne može živjeti samo od sjećanja

Zanimao nas je i međunarodni odjek vezan uz bitku za Vukovar te je li on uopće postojao ako znamo da su iz opkoljenog grada izvještavali tek Martin Bell s BBC-ja i talijanski novinar Paolo Rumiz. Povjesničar ocjenjuje da je međunarodni odjek zasigurno bio snažan zbog dugotrajne obrane iako smatra kako se nije na vrijeme shvatilo što se događa u Vukovaru, a zbog čega se nije uspjelo promptno reagirati, što je kao posljedicu imalo niz zločina koji su počinjeni nad braniteljima i civilima neposredno nakon okupacije.

Budući da herojsku obranu Vukovara analizira već duže vrijeme, Cvitković naglašava da je njezino vojno proučavanje vrlo važno s obzirom na to da je tromjesečna opsada postala rijetko viđen fenomen i iznimka u suprotnosti s taktičkim i strategijskim vojnim pravilima. Kao povjesničaru istraživaču, posebno su mu zanimljivi uvjeti života ljudi tijekom okruženja.

'Ono što me posebno fascinira kao povjesničara jesu poštenje i hrabrost branitelja koji su branili grad te njihova veličina u očima stanovnika koji su ostali u njemu, ali i osjećaj ponosa pomiješan sa strahom kod branitelja i civila te njihova volja za otporom bez obzira na neizvjesnu sudbinu', zaključuje tportalov sugovornik.