Rimac kaže da ima nekoliko metodoloških i sadržajnih stavki koje se mogu raspraviti.

'Početni Milanovićev efekt kada je objavio kandidaturu za premijera i pridruživanje koaliciji, koja je već bila formirana, sigurno je bio pozitivan udar koji je doveo do rasta SDP-a i koalicijskih partnera te potencijalno najavio mogućnost da takva koalicija ozbiljno ugrozi HDZ i skine ga s vlasti. Taj efekt uvijek postoji kad imate alternativu koja može nekoga pobijediti - to motivira glasače i sigurno ima određeni pozitivan efekt', navodi Rimac. Naravno, postoji i negativni efekt.

'Stalna je kampanja HDZ-a prema Milanoviću - daj ostavku, daj ostavku, daj ostavku... budi frajer... koja dovodi do toga da je njegova karizma donekle pod udarom i HDZ na taj način vraća izgubljene bodove', objašnjava stručnjak te dodaje da to ne znači da će se stvari u potpunosti vratiti na početak jer pozitivni efekt za SDP i dalje djeluje na vidljivost te koalicije kao nekog ozbiljnog izazivača na izborima. Treći efekt je negativna kampanja.

'Negativna kampanja i Plenkovića i Milanovića vjerojatno ljudima ide na živce. To prepucavanje slušamo posljednje četiri godine i tu retorički gledano nema ničega interesantnog', smatra analitičar te dodaje da postoje i te fake news koje HDZ plasira, što može kod nekoga tko nije sustavni pratitelj izazvati negativni efekt bez kasnijeg demantija. Ili ako ga već proizvede, kaže, efekt demantija nije toliko snažan koliko ga stvore fake news.

Dobar je primjer izrezivanje govora i stavljanje Milanoviću u usta nečega što nije rekao vezano uz uhićivanje djece. Naveo je da Možemo! ima puno pozitivniju kampanju, bez svađa i sukoba, pa će vjerojatno rasti na račun bazena ljevice.

'To su politički procesi koji će u naredna tri tjedna kampanje doživjeti uspone i padove u svim smjerovima', istaknuo je Rimac te se dotaknuo i teme samih istraživanja.

Problem s metodologijom

Kaže da je problem i metodologija samih istraživanja.

'Prvo, ne treba vjerovati nikakvim internetskim istraživanjima jer tamo i Vijetnamci glasaju bez ikakve zadrške te u velikom broju. To je vidljivo i u anketi jedne naše televizije, gdje na početku imate jedan stav, recimo lijevi, a potom preplavljivanje i dominaciju desnog stava kada se probude glasači zaduženi za tu opciju', objašnjava naš sugovornik.

Postoji krug stranačkih članova, kaže, koji su dobili zaduženje da na svakom glasanju aktivno prevladaju u općem javnom mnijenju.

'Drugi element, ako govorimo o telefonskim anketama, to je da one u pravilu imaju odaziv ne veći od 20 posto, bez obzira što agencija radila da poravna neke tipične udjele, kategorije stanovništva, teritorijalnu raspodjelu... to nije pravi probabilistički uzorak, već čupanje iz postojećih rezultata što je više moguće neke vjerodostojne slike s neizvjesnim garancijama da je to točno', objašnjava Rimac.

U takvim anketama, nastavlja, ne možete procijeniti ni izlaznost, što nismo uspjeli procijeniti od 90-ih do danas, kao ni broj neodlučnih glasača.

'Dakle te strategije vjerojatnih glasača nikad nisu pokazale punu preciznost. Vjerujem da se smanjuje broj neodlučnih među onima koji prate politiku, međutim koliki je broj onih koji nisu izlazili na izbore, a koji će izaći na njih, to je vrlo teško procijeniti', upozorava stručnjak.

Također, predizborne ankete rađene su na tisuću ispitanika, pri čemu je cijela Hrvatska jedna izborna jedinica.

'Problem je to što je gotovo nemoguće podijeliti istraživanje na ove sumanute izborne jedinice i problem je što tisuću ispitanika garantira +/- tri posto, dakle danas vam to može biti 25, a sutra 27, 28, 29 bez treptaja okom, jer je to normalna varijacija. Ako uzmete +/- 3,5, onda je to ukupna zona od sedam posto, a pritom ne znate gdje je vaš uzorak završio - na donjem dnu ili na gornjem vrhu. A još imate pet posto rizika da izlazi iz tog okvira - na 100 uzoraka pet će ih biti izvan toga', koncizan je Rimac.

Napominje da se sigurno mora računati zona od sedam posto izabranih uzoraka, a ne zna se je li to u gornjem ili donjem dijelu raspona ili je u sredini - što bi bio pravi rezultat.

'I to je ono što se događa danas: imate HDZ na 25 posto, sutra će biti na 27, pa će opet biti na 25 ili na 24... Mi tu ne možemo znati raste li HDZ zbog homogenizacije i zbog prelaska simpatizera Domovinskog pokreta, jer je to garantirano veća stranka koja će imati veći utjecaj zato što se glasači boje ljevice ili je to samo varijacija u istraživanju', naveo je Rimac.

Lutanja u anketama

Prema njegovu mišljenju, trebalo bi provesti anketu s 4000 ispitanika - ali to se ne može napraviti u kratkom vremenu - da znamo na koji se trenutak u političkom životu odnosi, a i to je toliko naporno za one koji to provode pa će biti više grešaka, stoga opet gubimo.

'Imat ćemo ovdje neka lutanja u tim anketama. Stvarni odaziv ne znamo i hoće li oni koji su dosad govorili 'ne znamo' i 'nemamo za koga', 'to nam je sve degutantno'; hoće li oni izaći na izbore - ne znamo', pojašnjava stanje Rimac.

No ostaju činjenice o sadržaju koje je izrekao na početku, uz izvjesnu homogenizaciju za ova dva aktera, HDZ i SDP, tj. izbor 'ili/ili' - oni su sada dovoljno veliki da svi oni promišljeni glasači razmišljaju hoće li unutar svoje ideološke opcije izabrati nevjerojatnijeg jakog predstavnika te političke orijentacije ili žele pratiti distinkcije i reći: 'Glasat ću za Možemo! ili Radničku frontu bez obzira na sve, jer meni se sviđaju baš oni.' Ako su samo lijevo orijentirani, smatra, onda će reći - idemo za ovu najveću lijevu grupaciju jer ona ima najviše šanse da pobijedi ili da skine HDZ s vlasti, kako to god nazvali.

'Tako je i na desnici. DP i Most su u opasnosti da izgube glasače i da oni prijeđu HDZ-u zato što žele da pobijedi desna opcija, a ne lijeva. Naravno, to su nesigurni birači, a oni stabilni koji prate politiku cijelu godinu ili sve četiri glasat će za Most, DP ili već koga žele. Ovi koji su samo ideološki određeni kao lijevi ili desni podložni su gravitacijskom efektu najvećih opcija', zaključio je Rimac.