Rođen je u Skopju 1934. godine, a novinarstvom se bavi od svoje 15. godine. Radio je kao novinar i urednik u Vjesniku, kasnije je bio i glavni urednik Plavog Vjesnika. U karijeri je bio i glavni urednik televizijskog magazina Studio te urednik Vjesnika u srijedu, kao i Arene, piše Novi list.

Izdanja danas ugašene zagrebačke novinske kuće Vjesnik koja je uređivao imala su kultni status, velike tiraže i popularnost.

Godine 1981. seli u Beograd, odakle se od 1992. godine javljao kao dopisnik Globusa, Nacionala i Jutarnjeg lista.

Zapamćene su njegove reportaže i intervjui, od kojih je neke preradio u publicističke knjige. Šezdesetih godina tako objavljuje knjige “Golovi Dražana Jerkovića”, “Note i reket Ivice Šerfezija” te “Šest milijuna ploča Ive Robića”. Popularnost su stekla i njegova publicistička djela o Enveru Hodži, albanskom komunističkom diktatoru.

Kao dopisnik javljao se iz brojnih svjetskih zemalja, a stigao je napisati i dvije knjige putopisa za djecu i mlade. Bio je prvi novinar bivše Jugoslavije poslije 1948. u Albaniji, prvi u Francovoj Španjolskoj, Salazarovom Portugalu, Tajvanu, državama Apartheida u Južnoj Africi i Rodeziji, Južnoj Koreji, Čileu.

Ostao je aktivan do svoje smrti.

U intervjuu Vladi Vurušiću 2018. godine rekao je: “Dakle, gotovo sedam desetljeća umišljam da je jedino što mogu valjano činiti je napisati štogod za novine i objaviti poneku knjigu.

Stoga držim da ću pisati sve dok me bude služilo pamćenje, nadam se do trena kad ću otići na put bez povratka, u vječna lovišta”, piše Novi list.