Ana Horvat Vuković s Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu na svojem je profilu na Facebooku objavila objašnjenje zašto se u Hrvatskoj pobačaj ne može zabraniti.
Potaknuta nekim izjavama u kojima je s odobravanjem dočekana odluka američkog Vrhovnog suda o rušenju presude Roe vs. Wade iz 1973. kojom se garantiralo pravo na pobačaj, a čime se otvara put brojnim zabranama, te najavama da bismo istu stvar mogli dočekati i u Hrvatskoj, Ana Horvat Vuković na Facebooku je istaknula da nema mjesta panici i da se u Hrvatskoj abortus ne može zabraniti.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
'Ok, da ponovimo:
1) nema mjesta panici oko toga što #Dobbs znači za Hrvatsku. Ne smijemo dopustiti da ovim događajem napuhujemo simbolički značaj fundamentalističkog, radikalnog poimanja kršćanstva daleko preko onog koji taj pokret zapravo ima. On je i dalje marginalan kakvim i mora biti za našu Republiku, i ne ugrožava neposredno već 48-godišnje pravo na pobačaj.
2) Poneki, vidim, i na žalost moram konstatirati, zapravo zlorabe ovaj predmet i na lijevom spektru, potičući intencionalno strah od zabrane pobačaja kako bi sebi zaradili političke bodove i pojačali potporu. To je ne samo pogrešno, nego potencijalno i opasno upravo za pravo za pobačaj. Jer ako ste u stanju tvrditi da tek konstitucionalizacija pobačaja može zaštititi isti, onda osporavate činjenicu da Ustavni sud i njegove nedvosmislene odluke o tome što Ustav kaže može biti ikakav štit od oduzimanja ljudskih prava. Time se podriva demokracija i snaga Ustava, dugoročno. Može se tražiti postavljenje prava na pobačaj izrijekom u Ustav – dapače, uvijek je dobro prava koja su češće pod napadom izrijekom uključiti u ustavni katalog – ii bez tih retoričkih spinova i kreiranja anksioznosti.
3) ne, pobačaj se u Hrvatskoj ne može zabraniti. Ni odlukom Sabora, ni referendumom. Pravo na pobačaj nerazdvojno je od prava svake žene na slobodu, osobnost, dostojanstvo i privatnost, i kao takva ta sloboda pripada ustavnom identitetu. Dakle, možemo od njega odstupiti samo potpuno novim društvenim poretkom u maniri npr. Saudijske Arabije.
4) da, nijedna država nije imuna na ustavni udar vlastitih vrhovnih sudaca – jučerašnji primjer je tu najbolji. Na tome se radi inzistiranjem na sekularnoj državi, odabiru umjerenih, civiliziranih sudaca Ustavnog suda, i radu svih na osnaženju Ustava i njegove važnosti. Neka se svatko u političkom spektru zapita koliko radi na svakoj od tih postavki.'