Warholova izjava navijestila je MacLuhanovu elektroničku galaksiju, a ova je, pak, ubrzo postala i digitalna, što je još gore. U ovoj 'ekstazi komunikacije' (Buddy Savić, mahniti beogradski filozof) slava je dostupna svakome – dok ljudima taj svatko ne dosadi, a to, pak, ovisi o njemu. Odatle, plašim se, i sasvim suvišni herostratski podvizi, kad netko uzme oružje i napravi masakr u školi, umjesto da je sjeo za računalo da po blogovima terorizira svoje bližnje.

No teško je vjerojatno da je beogradski gangster Aleksandar (za prijatelje i obožavatelje Kristijan) Golubović ikada pročitao tu Warholovu kobnu izjavu. On, naime, nije sklon čitanju. Poznati beogradski odvjetnik specijaliziran za takve, Toma Fila, jednom mi se povjerio na temu svojih klijenata: 'Oni ni tramvajsku kartu nisu pročitali.' Oni mrdaju ustima dok čitaju SMS s mobitela, dodao bi Đorđe Balašević. Rješenja o policijskom zadržavanju i o pritvoru, kaznene prijave, optužnice, sudske zapisnike i presude ionako im čitaju njihovi odvjetnici, consiglieri. Novinske članke u kojima ih novinarski idioti slave i uzdižu kao 'vitezove', 'kontroverzne biznismene' i 'žestoke momke s vrelog beogradskog asfalta' čitaju im glasno u krevetu njihove sojke-sponzoruše.

Sve, to, međutim, nije omelo Kristijana Golubovića u njegovome 'projektu', kako se to zove u današnje vrijeme. Prigradski štemer skromne pameti, lopurda i dandara, skontao je sjedeći u raznim zatvorima širom Balkana i EU da taj marketing, slava i publicitet, 'celebrity' kakbirekli u zagrebačkom jet-set polusvijetu, dakle, da sve to nije bez neke. Celebrity je, naime, zanimanje; treba samo biti dovoljno uporan i prisutan gdje treba, politički korektan na strani ekstremne desnice (tko je ikada čuo za ljevičarski nastrojenog celebrityja?), vodati okolo napirlitane sojke-pinkuše (amer. engl. - bimbo), nositi zlatni križ od pol kile oko vrata, puštati ispravne zvuke i voziti se u debelome džipu (za detalje vidjeti novu knjigu Siniše Labrovića). Kad su ti uvjeti zadovoljeni, garant će se neki novinarski idiot zalijepiti i za vas. Jednom unutra, van nećete izletjeti sve dok dajete štofa za rubrike 'Bogati i slavni', što skandaloznijeg, to bolje: kotiraju se pedofilija, nasilje u braku, promiskuitet, pokazivanje golih cica i uopće skandali. Ta vrsta tiskovine od toga i živi.

S ono malo pameti koju mu je Gospodin podario, Kristijan se bio čak dosta uspješno 'isprojektirao' (glagol dugujemo beogradskoj tinejdžerici koja se zbigecala za neki tulum i pitala mamu: 'Kevo, jesam se dobro isprojektovala?'; ta mama mi je to ispričala). Vrativši se ravno iz bukse u Grčkoj, Kristijan se Golubović javio kao jedini preživjeli učesnik knjige i kultnog dokumentarnog filma 'Vidimo se u čitulji'; povod sasvim dovoljan za javnu karijeru. Počeli su intervjui s obaveznim fotkama mišićavog torza i zlatne 'kajle' (ogrlica) od kile ispod tupave njuške.

Kakav je to 'projekt' Kristijan isprojicirao na oblačno nebo žutog javnog mnijenja? On je jak (naravno, kad robijaši samo rade sklekove), on je hrabar (ako ne laže), on je mjera svih stvari i o svemu ima mišljenje (o tome pitati suvremenog američkog filozofa Harry Callaghana), on je seksi, on je zapravo dobar dečko, nadasve častan (to najbolje znaju krim-inspektori); zamalo pa ikona.

To je – nimalo čudno – proradilo i čovjek više ni usisavač nije mogao uključiti a da ne čuje Kristijanove mudrosti: 'Znaći ovo, znaći ono...' Onda se Kristijan odlučio za višu razinu marketinga, vjerojatno zbog novih poslova u koje se – diskretno, mimo javnosti – bio upustio. Postao je 'moralni uzor' naše zabludjele mladeži. Eto, veli Kristijan, pogledajte mene: Griješio sam, bio sam razbludni sin, sjedio sam u zatvorima i tamo naučio jezike, ali sam ugledao svjetlost i u zrelim godinama došao do zaključka da se takvog života valja kloniti, djeco draga. Svoje nasilne porive kanalizirajte kroz sport i zdrav život, nemojte se tući, nego tucite boksačku vreću, bildajte i držite se nauka Crkve. Čak je obećao napisati i knjigu na te teme, prosvjetljenja mladeži radi. Tako će se pridružiti slavnoj plejadi balkanskih pisaca koji su više knjiga napisali negoli pročitali; imat će za to vremena, kako vidimo.

Tu foru su odmah popušili oni kojima je zapravo i bila namijenjena: desničarski 'patrioti' i ostali klerofašisti; što ćeš bolje od skrušenog pokajnika koji iz svojeg uvjerljivog iskustva svjedoči o pravom tjelesnom i duhovnom zdravlju koje je, eto, kroz prosvjetljenje spoznao tek sada? Prva budala koja se na to primila bio je vjeroučitelj iz Aranđelovca (gradić južno od Beograda, poznat po toplicama), neki Ivan Ivanović. On je inače osnivač nevladine udruge Naši, nadahnute svijetlim primjerom ruskog samodršca Vladimira Putina koji je istoimenu crnostotinašku squadru osnovao tamo kod sebe od sve samih kriminalaca i gangstera, a kao buduću armiju građanskog rata – ako zatreba.

Taj katehet hvalio je na sva usta po raznim televizijama Kristijana i njegov svijetli primjer obraćenoga grešnika kao uzor za našu mladež, a Kristijan je puštao zadovoljne i skrušene zvuke, kao mačak koji je upravo smotao špek. Taj se isti vjeroučitelj, usput, istakao srčanom obranom nogometnih navijačkih plemena i njihovoga nasilja na 'patriotskoj' osnovi, sve nudeći Kristijana kao primjer za ugled. Njegova ne baš nevladina organizacija, ti 'Njihovi' (moji, bogami, nisu!) isticala se u nasilnim akcijama protiv političkih neistomišljenika i ubrojena je u organizacije ekstremne desnice opasne po poredak.

I to je sve tako lijepo i bogougodno trajalo sve do prije neki dan, kad je murija (kojoj je Kristijana dosta oduvijek) zaustavila na cesti auto gospodina Golubovića i njemu našla više nego dovoljnu količinu heroina i neko ilegalno oružje. Uzor naše mladeži zaglavio je u pritvoru, tako da ćemo neko vrijeme biti pošteđeni njegovih trivijalnih i blesavih propovjedi, dok on na miru bude pisao obećanu knjigu.

A onda će izaći iz zatvora i sve će početi iznova.