Podsjetimo, vukovarski Vodotoranj, visok 50 m i obujma 2.200 prostornih metara vode, izgrađen je potkraj šezdesetih godina u tadašnjem gradskom perivoju i izletištu tzv. 'Najpar-bašči', na ulazu u vukovarsko naselje Mitnicu.

Prema zapremnini i veličini bio je jedan od najvećih objekata tog tipa u Europi. Sve do rata, na vrhu Vodotornja nalazio se restoran s vidikovcem na Vukovar, Dunav i okolno srijemsko vinogorje. Tijekom srpske agresije na Vukovar, Vodotoranj je bio jedna od najčešćih meta neprijateljskog topništva koje mu je nanijelo više od šest stotina oštećenja, a danas predstavlja simbol pobjede i novog života.

Objekt se neće obnavljati, odnosno vraćati u izvornu funkciju, nego će postati memorijalno područje koje će podsjećati na patnje i boli koje je Vukovar proživio.

Prije dvije godine, ministar branitelja, Vukovarac Predrag Fred Matić izašao je u javnost sa zanimljivom idejom prema kojoj bi Vodotoranj u budućnosti bio koncipiran kao javna ustanova koja bi izvana ostala podsjetnik na ratna stradanja, a unutra bi se u njoj odvijao život. Ideju je prihvatio i vukovarski gradonačelnik Željko Sabo te pojasnio: 'Željeli smo da barem jedna građevina bude opomena na ratnu 1991. pa će Vodotoranj, inače statički stabilan, izvana ostati sačuvan u obliku svoje ranjivosti. Sagradit ćemo vidikovac s rotirajućim restoranom, na visini od 55,5 metara, odakle pogled puca čak 100 kilometara. No život se simbolički vraća u unutrašnjost tornja, gdje ćemo podići multikulturalni centar', rekao je svojevremeno Sabo.

Dobre zamisli po svemu sudeći zaustavila je stara hrvatska boljka: kronična nestašica novca u kombinaciji s inertnošću.