Da, postoji 'Nobel' za radnike. Dodjeljuje se u Oslu, a neki laureati ne mogu doći na ceremoniju. No da ima smisla buniti se i štrajkati glađu u nekom bespuću Sibira, a potom trpjeti torturu moćnika i završiti u zatvoru, pokazuje priča o Valentinu Urusovu
'Glas novog ruskog proletarijata' – takav naslov donosi Russkij Reporter o ovogodišnjem laureatu Međunarodne nagrade Arthur Svensson, svojevrsnog Nobela u sferi borbe za radnička prava
Valentin Urusov bivši je rudar kompanije Alrosa koja na ruskome dalekom istoku vadi dijamante. Nagradu je ponio jer je 2008. organizirao proteste i kolektivni štrajk koji su, kako piše RR, 'zamalo paralizirali najveći rudnik dijamanata u Rusiji'.
Nakon samo nekoliko dana uhitio ga je lokalni šef policije za borbu protiv narkotika, koji je s pomagačima prevalio skoro 600 kilometara do rudarskog gradića Udačnij, na rubu arktičkog kruga u izoliranoj republici Jakutiji. Uslijedilo je premlaćivanje, pucanje iznad glave i drugi oblici torture, a zatim su mu, po svemu sudeći, podmetnuti narkotici. Urusov je završio u zatvoru na više od četiri godine.
Pušten je tek nedavno, nakon intervencije međunarodnih organizacija i Savjeta za ljudska prava predsjednika Rusije. No još mora platiti neke kazne, a izlazak iz zemlje nije mu dozvoljen. Dok se u Oslu dodjeljivala nagrada, Urusov je bio u 'zoni', kako u Rusiji zovu kaznionice.
Važnu ulogu u dopiranju ovog slučaja do javnosti odigrao je tjednik Ruski reporter čija je istraga pokazala da je proces protiv Urusova 's ogromnom dozom vjerojatnosti fabriciran' te kao takav tipičan za suvremeno rusko društvo. Funkcioniranje sudova jedna od najproblematičnijih instanci Rusije u 21. stoljeću. Šef policije koji je uhitio Urusova kasnije je kažnjen zbog primanja mita od Alrosa.
Novčani dio Svenssonove nagrade iznosi oko 65 tisuća eura. Ovogodišnji laureat uložit će ih u novi Fond solidarnosti sindikata koji pokreće skupa s kolegama iz Konfederacije radnika Rusije. U Jakutiji više neće raditi, ali protest u kojem je digao na noge skoro cijeli gradić od nekoliko tisuća ljudi poslao je poruku o uvjetima rada na temperaturama debelo ispod ništice, s opremom koju je trebalo povući prije 20 godina - rada koji nije uvijek bio ni plaćen.
Nagrada Arthura Svenssona dodjeljuje se tek četiri godine, a prije Rusije otišla je u Kambodžu, Palestinu i Zimbabve.
