Anketa otkriva dob, obrazovanje ili radni status ispitanih građana te razloge njihova dolaska u povijesnu jezgru. Jedan je od najzanimljivijih pokazatelja podatak da čak 31 posto anketiranih građana Splita koji ne žive u povijesnoj jezgri nemaju konkretan razlog i ne znaju zašto dolaze u centar grada, a njih 12 posto nema određenu lokaciju i cilj. To je ukupno 43 posto građana koji po navici i inerciji dolaze u povijesnu jezgru bez određenog razloga i cilja. Osim toga, 24 posto građana ide u kafić, a 25 posto na Rivu.

Mirko Petrić iz toga izvodi zaključak da Splićani i dalje centar grada doživljavaju kao mjesto opuštanja, druženja i razonode, no iznenađenje je podatak da velik postotak građana dolazi u povijesnu jezgru radi kupnje. Oni kupuju na Pazaru, na Peškariji, ali isto tako kupuju prehrambene proizvode, cipele i odjeću. To je suprotno općem mišljenju i trendu da šoping-centri dominiraju u tom segmentu. Velik postotak ih dolazi i zbog kulturnih događanja i izložbi.

Drugi neočekivani podatak je ujednačena dobna struktura, pa tako podjednako grad posjećuju sve dobne skupine u rasponu od 15 do 18 posto. Opće je mišljenje bilo da prevladavaju umirovljenici i đaci, no ovi rezultati to su jasno demantirali. Istraživanje se provodilo ukupno u četiri razdoblja, u predsezonskom lipnju, usred turističke sezone u kolovozu, u listopadu i na kraju godine u prosincu.

Time su obuhvaćena četiri zapravo potpuno različita razdoblja u godini s obzirom na klimu i turističku sezonu. Ukupno je anketirano 411 građana na devet lokacija.

Zanimljivo je i da u povijesnu jezgru redovito dolazi 79 posto građana iz Splita te 21 posto izvan Splita. Najviše ih je iz druge zone i šireg centra grada, nešto manje iz treće zone. Najmanje, samo pet posto ih dolazi iz splitskih predgrađa Mejaša, Sirobuje i Šina. Sociolog Mirko Petrić naveo je da je to predmet jednog posebnog istraživanja. Iz druge zone 60 posto ih u grad dolazi pješice, ali iz treće zone 32 posto dolaze automobilom. Čak 64 posto građana nikad ne koristi javni prijevoz, što je označeno kao najveći organizacijski problem za grad.

Petrić je naglasio da je 43 posto građana koji po inerciji i navici bez konkretnog povoda dolaze u povijesnu jezgru dokaz vitalnosti mediteranskog mentaliteta u Splitu i potrebe za društvenim životom, za razliku od Dubrovnika u kojem u povijesnom centru dominiraju turisti. U povijesnoj jezgri Splita, građani su najveću ocjenu (4,18 od najviše 5) dali razonodi, opuštanju i druženju, a iza toga su kulturna događanja, događanja na otvorenom (3,28) i kupnja (3,16). Unatoč visokoj ocjeni, najveći broj anketiranih građana ne bi se preselio u centar grada.

Nakon prezentacije građani su komentirali neke zaključke pa se tako moglo čuti da određene sadržaje u cilju razonode i opuštanja građanima primjerice zadovoljava predio Žnjanskog platoa. Kao jedan od problema opet je naveden nedostatak velike javne garaže u centru grada, ali i potreba boljeg prometnog integriranja centra i suburbija.

Čulo se i prijedloge da se to može ostvariti i nekim oblikom javnog prometa na moru. Zaključak je da uredi i javne funkcije polako napuštaju centar grada u kojem već prevladava turistička operativa.
Uskoro se očekuje i posljednja prezentacija iz ovog obimnog istraživanja koja će pokazati kakve navike i očekivanja od povijesne jezgre Splita, i to u prostoru pod zaštitom UNESCO-a, imaju građani koji žive upravo na tom prostoru.